Boris Zvicer, advokat, predavač na Fakultetu pravnih nauka i specijalista za građansko pravo, za Objektiv ovog puta objašnjava kako zaštititi nužni dio.
Jedan od osnovnih načela nasljednog prava jeste načelo slobode testiranja, odnosno pravni poredak omogućava svakom licu da uredi građansko-pravne posljedice svoje smrti na način kako to želi, bez posebnih ograničenja i pravila.
S druge strane, postoje određene osobe sa kojima je ostavilac za života bilo u bliskim vezama – imao je supružnika, djecu, roditelje i slično. Brak i krvno srodstvo, kao i adoptivno srodstvo (usvojenje) jesu najznačajniji pravni i životni odnosi.
Iz tog razloga, logika pravnog poretka jeste da, na neki način zaštiti te najbliskije ličnosti iz života ostaviočevog – da ne ostanu apsolutno bez ikakvih prava iz ostaviočeve zaostavštine, ukoliko ostavilac odluči da svoju zaostavšinu ostavi nekome ko nije iz njegovog porodičnog kruga. Tako je načelo slobode testiranja, koje smo naveli na početku ovog teksta, djelimično korigovano jednim posebnim institutom – nužnim dijelom.
Nužni dio predstavlja zakonom utvrđen dio imovine (zaostavštine) kojom zavještalac ne može raspolagati, već koja pripada tačno zakonom određenim licima iz kruga njegovih zakonskih nasljednika.
Dakle, i ukoliko bi zavještalac sastavio testament u kojem bi napisao: ”Sve ostavljam svom kumu”, kum, ipak, neće naslijediti baš sve, već će jedan mali dio pripasti tzv. nužnim nasljednicima.
- Ko su nužni nasljednici?
Nužne nasljednike možemo podijeliti u dvije grupe. Prvi su apsolutni, a drugi relativni. Apsolutni su uvijek nužni nasljednici, bez ispunjenja nekih posebnih uslova, a relativni stiču status nužnih nasljednika, samo ako se steknu određene specifične okolnosti, koje ćemo sada navesti.
Apsolutni nužni nasljednici su: potomci ostavioca, njegov supružnik, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegovi usvojioci
Relativni nužni nasljednici su: Djedovi i babe i braća i sestre ostavioca, ali oni dobijaju svojstvo nužnog nasljednika samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Dakle, braća i sestre i djedovi i babe će biti nužni nasljednici u situaciji, primjera radi, da su osobe sa invaliditetom zbog kojeg ne mogu da rade , a istovremeno da nemaju neku imovinu iz koje se mogu izdržavati (npr. nemaju primanja ili neku nepokretnost koju mogu izdati u zakup, ili prodati i sl.) Potrebno je, dakle, ispunjenje oba uslova kumulativno.
- Koliko iznosi nužni dio?
Nužni nasljednici, rekli smo, imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati. Nužni dio apsolutnih nužnih nasljednika (potomaka, usvojenika i njihovih potomaka i supružnika) iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih – relativnih nužnih nasljednika iznosi jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Ostatkom zaostavštine može zavještalac raspolagati po svojoj volji (raspoloživi dio).
Primjer: ostavilac je imao 2 sina. Testamentom je cjelokupnu svoju imovinu ostavio svog prijatelju.
Po zakonskom redu nasljeđivanja (da nema testamenta) – sinovi bi naslijedili po jednu polovinu zaostavštine. Nužni dio potomaka iznosi jednu polovinu od zakonskog dijela. Polovina od zakonskog dijela, u ovom slučaju je jedna četvrtina. Dakle, sinovi ostavioca bi u krajnjem dobili nužni dio od po ¼. dok bi se ostatak zaostavštine raspodijelio testamentom.
- Kako nužni nasljednici mogu da zaštite svoje pravo na nužni dio?
Nužni dio je povrijeđen kad ukupna vrijednost raspolaganja testamentom i poklona koje je ostavilac činio za života (koji se takođe računaju u ukupnu vrijednost zaostavštine od koje se nasljedni dio računa nužni dio) prevazilazi dio kojim zavještalac može slobodno rapolagati.
Kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio. Prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ako to nije dovoljno, na red dolazi vraćanje poklona koje je ostavilac za života činio, počev od posljednjeg pa unazad.
Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta, a vraćanje poklona u roku od tri godine od smrti ostaviočeve.
- Da li baš u svakom slučaju nužni nasljednik mora da dobije zakonski nužni dio?
Ne. Zakon o nasljeđivanju određenim licima zabranjuje da budu nužni nasljednici, a i ostavlja pravo ostaviocu da određena lica liši prava na nasljedni dio, ukoliko za to postoje uslovi.
Tako, zavještalac može isključiti iz nasljeđa nužnog nasljednika: 1) ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu; 2) ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema ostaviocu ili njegovom supružniku, djetetu, usvojeniku ili roditelju; 3) ako se odao neradu i nepoštenom život.
Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, zavještalac ga u testamentu može lišiti u cjelini ili djelimično njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka.
Pravo na nužni dio je jedan izuzetno kompleksan nasljednopravni institut, te mu treba detaljno pristupiti u skladu sa okolnostima svakog pojedinog slučaja. U ovom članku, pokušali smo da uopšteno pojasnimo pojam ovog instituta, namjeru zakonodavca koja stoji iza njega, te određene specifičnosti i modalitete.
Šta ako prodavac proda nekretninu više puta – različitim licima?
RAZVODITE SE – OVAKO dijelite IMOVINU!
Kako da Vaš TESTAMENT bude punovažan?
Šta ako gradite na TUĐEM zemljištu?
Pročitajte i ostale pravne savjete advokata Zvicera.