Šta je ljetnja turistička sezona? To je kod nas, uglavnom, period od 15.07 do 20.08 kada na hiljade ljudi nagrnu na crnogorsko primorje. To je takođe jedini period kada mještani mogu da štrpnu koju paru i da se obezbijede za zimu.Takođe, to je period kada svi akteri, i domaćini i gosti, kukaju.
Turisti zbog nesnosnih gužvi, koje uglavnom sami kreiraju, zbog buke na mjestima na koja i sami izlaze i doprinose pojačavanju iste. Prljavih plaža – koje jednako prljaju i gosti i domaći, i tako. Sve u krug. Po tim nekim opštim odrednicama – ni ova sezona nije ništa bolja od prethodnih, a ni gora. Jedino što se mijenja jeste ko kritikuje i zašto kritikuje, i kako se naposlijetku te informacije plasiraju u medije.
Primjera radi – Budva.
Ono što običan čitalac ovog teksta ne zna jeste da je u Budvi HG Budvanska rivijera, posljednje državno preduzeće koje je održavalo kakav – takav nivo u poslovanju, pred prodajom. Budvanska rivijera gazduje najboljim preostalim lokacijama na primorju – od Petrovca do srca Budve.
Samo zemljište- bez hotela, prema riječima onih koji se razumiju vrijedi mnogo vise nego što će se ponuditi za prodaju. Budvanska rivijera – htjeli to neki da priznaju ili ne, je motor pokretač Budve. Kada bi se ugasilo ovo preduzeće – ugasio bi se turizam, jer kako smo I navikli, kupcima su hoteli čista gnjavaža.
Već stambena izgradnja… Stanovi za tržište ne otvaraju nova radna mjesta. Stanovi za tržište zatvaraju radna mjesta. I stvaraju haotične gužve. Što vidimo iz postojećeg stanja.
Godinama unazad donose se suludi urbanistički planovi, koji ne samo da devastiraju prostor. Hajde nekako i da svarimo te solitere. Oni su pogubni jer Budva nema infrastrukturu za toliku količinu betona i spavaona.
Da bi preduprijedili neke eventualne nesporazume sa investitorima čiji je identitet poznat samo formalno, Vlada je predložila Zakon koji je jednoglasno usvojen u Skupštini a koji je praktično oduzeo sve nadležnosti lokalnim samoupravama da odlučuju o svom najvažnijem resursu a to je zemljište. Najavljena je nova rasprava o Zakonu o eksproprijaciji i Plan za priobalno područje.
Gle čuda istovremeno kada je u javnost procurila animacija budućeg izgleda ostrva Sveti Nikola gdje se planira izgradnja hotela sa 500 ležajeva. Peticija kojom su Budvani probali da zaštite svoje ostrvo je odbačena. No, to je ceh koji će plaćati naredne generacije…
Ono što mi danas plaćamo je cijena neodgovorne i amaterske takozvane valorizatorske turističke strategije koja se donosi u saradnji sa kontinentalnim stručnjacima plaćenim da štite interese anonimnih investitora. Oni kreiraju haos koji vidimo svake sezone. I taj haos kao po pravilu rešava se od naredne godine.
Preselimo se za kratko u Tivat. Ok, treba par sati do tamo, za par desetina kilometara, ali nije strašno.
Pokušaj da se Tivat pozicionira kao brend visoko – platežnih turista pada u vodu kada pokušate da stignete do njega. Uz najbolju volju u koloni čekate po sat vremena. Ako se ne ugušite u jednom dijelu koji zaudara na kanalizaciju, jer i pored svih investicija – taj problem nije riješen, a koliko shvatamo – nikada neće ni biti.
Tivćani su tihi, javno su zadovoljni a kad pričaju intimno, iskreno, krene paljba. Jer oni od Porta nemaju nikakve koristi. Osim činjenice da su razvili sofisticiran sistem kupleraj turizma…
Rizorti koji se grade po Boki nisu namijenjeni za ljude plićeg džepa, ali oni neće trošiti u vanpansionskoj potrošnji. Jednostavno – rizort je tako koncipiran.
Najpoznatiji domaći hotelijer koji je mjerodavan da daje izjave o svemu – od parenja kišnih glisti do destinacijskog menadžmenta – vajka se u jednoj izjavi za medije kako su nam Hrvati pokupili svu radnu snagu. Vrhunski kuvar je kod nas plaćen 600 eura. A u Hrvatskoj?!
Da li vam je sada jasno zašto u Crnoj Gori nikada ne može biti elitnog turizma?