More

    Na današnji dan umro je SERDAR Janko Vukotić

    Vrela srca Crnogoraca u jednoj od najljućih zima su bila jača od vojnika Crno-žute monarhije. A naspram 6.500 boraca Crnogorske sandžačke divizije, stajalo je 20.000 do zuba naoružanih austrougarskih vojnika. U odlučujućim bitkama 6. i 7. januara 1916, okupator nije uspio da se probije prema Čakoru…

    Janko Vukotić rođen na Čevu, 18. februara 1866. godine je bio 8. ozrinićki serdar (1907), divizijar (1914) Crnogorske vojske, predsjednik vlade, vojni ministar (1905, 1913) i načelnik štaba Vrhovne komande (1913) Kraljevine Crne Gore, general-ađutant kralja Nikole, armijski general (1926), član Vojnog saveta i ađutant kralja Aleksandra I Karađorđevića u vojsci Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

    Umro je na današnji dan 1927. godine.

    Janko Vukotić je tokom balkanskih ratova, zajedno sa srpskim trupama, oslobađao Kosovo i Metohiju. Zabilježeno je da su kaluđeri manastira Visoki Dečani nakon što su ih Turci okupirali tamo ugasili jednu sveću i rekli da će je ponovo upaliti kada se oslobode Turaka. Čast da je upali pripala je Janku.

    U Prvom balkanskom ratu je zapovjedao Istočnim odredom, a u Drugom balkanskom ratu je bio na čelu divizije. Na početku Prvog svjetskog rata bio je načelnik crnogorske Vrhovne komande, zatim komandant Hercegovačkog odreda i Sandžačke vojske. Za načelnika Vrhovne komande je ponovo postavljen 17. januara 1916. Posle kapitulacije crnogorske vojske odveden je u zarobljeništvo. Od 1919. godine je primljen u Jugoslovensku vojsku, a 1926. je unapređen u čin armijskog generala.

    Bio je iz poznate porodice Vukotića sa Čeva, koja je u srodstvu sa kraljevskim domom Dinastija Petrović-Njegoš. Njegov otac serdar Stanko Mašanov Vukotić, sin je Mašana Vukotića i unuk Perka Vukotića. Perko Vukotić imao je i sina Stevana, Mašanovog brata, čiji sin vojvoda Petar Vukotić je otac kraljice Milene Petrović Njegoš, žene kralja Nikole Petrovića Njegoša. Serdar Janko Vukotić bio je bratanac kraljice Milene.

    Nakon završene Vojne akademije u Modeni u Italiji, postepeno se peo hijerarhijskim lestvicama, što je bitno doprinijelo njegovom svestranom i sistematskom usavršavanju i sticanju dragocenih iskustava na komandnim i rukovodećim dužnostima.

    Brigadir je postao 1902. godine, a 1910. je komandovao Prvom crnogorskom divizijom. Od 1905. je član Državnog ratnog saveta, a punu afirmaciju dostigao je u balkanskim ratovima. U Prvom balkanskom ratu Janko Vukotić komandovao je Istočnim odredom, posebno se istakavši u operacijama u Novopazarskom sandžaku i Metohiji, pa je ubrzo postao načelnik štaba Vrhovne crnogorske komande.

    U Drugom balkanskom ratu predvodio je Crnogorsku diviziju u okviru Prve srpske armije protiv bugarskih snaga. Crnogorska divizija osvojila je položaje na liniji Pasadžikovo-Kalimanci i uspješno sadejstvovala jedinicama Srpske vojske u Bregalničkoj bici, prihvatajući odlučujuću borbu protiv Bugara.

    Na početku Prvog svjetskog rata bio je načelnik štaba Vrhovne komande Crnogorske vojske i komandant Hercegovačkog odreda, najjače formacije crnogorske vojske sa oko 15.000 vojnika. Hercegovački odred je zaposeo liniju Trubjela-Grahovo-Krstac sa ciljem odbrane Nikšića. Odred je 8. avgusta prešao u ofanzivu i ugrozio austrougarske položaje u Gacku, Avtovcu, Bileći i Trebinju. Međutim, austrougarski protivnapad 14/15. avgusta je vratio Hercegovački odred na početne položaje.

    Zbog boljeg koordinisanja akcija srpske i crnogorske vojske u crnogorsku Vrhovnu komandu kao delegati poslati general Božidar Janković i pukovnik Petar Pešić.[1] Janković je postavljen za novog načelnika Vrhovne komande, dok je po reorganizaciji crnogorske vojske Vukotić postavljen za zapovjednika Sandžačke vojske. Zajednička ofanziva Sandžačke vojske i jedinica srbijanske Užičke vojske je počela 26. avgusta. Sandžačka vojska je zauzela Pljevlja i Čajniče, a 11. septembra prešla Drinu. Krajem septembra crnogorska vojska je izbila na Jahorinu, Romaniju i Pale[2] i ugrozile bok i pozadinu Austrougara na Drini.
    Medova, Bratski susret generala Janka Vukotića i Bojovića

    Veliki uspeh Janko Vukotić postigao je u toku povlačenja srpske vojske preko Crne Gore i Albanije. Tada je Sandžačka vojska u sadejstvu sa snagama Prve srpske armije uspjela da održi 500 km dugačak front i u borbi kod Mojkovca zaustavi i odbaci neprijateljsku ofanzivu. Na taj način je omogućeno nesmetano povlačenje srpske vojske prema lukama na Jadranskom moru. Jedno vrijeme poslije Mojkovačke bitke, proveo je u zatvoru Boldogason kao zarobljenik.

    Preveden je u vojsku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 23/4. 1919. kao general.

    Od 1/8 1920. bio je na službi u štabu 2. armijske oblasti, zatim komandant šumadijske i bosanske divizijske oblasti, od 1926. komandant armijske oblasti.

    Umro je 4. februara 1927. godine u Beogradu.

     

     

    Pročitajte i ovo

    28,102FanovaLajkuj
    2,885PratilacaZaprati
    4PretplatnikaPretplatite se

    Povezani članci