Otomansko carstvo počelo je rat protiv Crne Gore, da bi kaznilo Crnogorce zbog pomoći Hercegovcima u borbi protiv Turaka i spriječilo Crnu Goru da postane kneževina s knezom Danilom Petrovićem na čelu. Poslije odbijanja Crne Gore da se preda, Turci su krenuli 23. novembra 1952. godine ka Cetinju sa 25.000 vojnika u namjeri da razbiju crnogorsku vojsku…

Zaposijedanjem čitave lijeve obale Zete, Turci su odsjekli sjeverna crnogorska plemena od glavnine. Time je i položaj branilaca Ostroga (52 Crnogorca, pod komandom vojvode Mirka Petrovića) postao gotovo beznadežan. Hrabro držanje branilaca, ući će u legendu kao primjer najvećih pregnuća u ovom ratu.

Dok su Turci palili sela u dolini Zete, i stalnim bombardovanjem i jurišima pokušavali da slome otpor branilaca Ostroškog manastira, u Cerovu, na desnoj obali Zete prikupila se glavnina crnogorskih snaga. Desnim krilom oslanjale su se one crnogorske snage koje su držale položaje na najosjetljivijem dijelu fronta, na liniji Zagreda – Zagarač – Sađavac – Kokoti. Dvojici zatočnika iz Manastira pošlo je za rukom da se noću provuku kroz turski raspored snaga i obavijeste knjaza Danila u Cerovu. Knjaz je izdvojio odred od 300 probranih ratnika, pod komandom Pera Tomova Petrovića, koji je tokom noći 20. januara neopaženo prišao turskim položajima, sa južne strane Ostroškog manastira i litice, i izvršio iznenadni juriš na turski borbeni raspored nanoseći im teške gubitke (oko 150 poginulih Turaka i deset Crnogoraca). Istovremeno, branioci manastira su izvršili proboj i spojili se sa odredom pera Petrovića, a zatim se svi zajedno brzo povukli.

Na današnji dan rođen je Sveti Vasilije Ostroški

Poslije ostroške operacije nastupilo je zatišje na čitavom ratištu. Omer-paša je oklijevao da otpočne opšti napad na glavninu crnogorskih snaga i prodiranje u dubinu crnogorske slobodne teritorije. Sa viševjekovnim iskustvom iz crnogorsko-turskih ratova to oklijevanje se čini potpuno razumnim.