“logo”/

Veljko Ostojić, skiper sa višedecenijskim  iskustvom i vlasnik rafting agencije Ostojić company, ima još jednu pasiju – pčelarstvo.

Za Objektiv je govorio o svom radu i uopšte o potencijalima za razvoj pčelarstva.

Upravo se on pokazao kao odličan sagovornik, zbog niza različitih poslovnih ideja koje je pokrenuo u Pljevljima i na Žabljaku.

Veljko je svoje imanje na Đurđevića Tari osim restorana i smještajnih kapaciteta za goste raftinga, obogatio i sa velikim brojem, od preko 70 košnica. Kaže da rad oko pčela iziskuje veliki trud i pažnju. Postavili smo mu niz pitanja, kako bi nam približio, a možda nekog i ubijedio da počne da se bavi ovom lijepom granom poljoprivrede…

Otkad se baviš pčelarstvom? Kako je sve počelo?

,,Početak mog bavljenja pčelarstvom datira još od prije 20 godina, pomažući pokojnom ocu, od koga  naslijedio prije 10 godina, desetak košnica pcela  i sad imam već preko 70 društava.”

Koliko je znanja, vremena, odricanja i novca potrebno za bavljenje pčelarstvom?

,,Uvijek se nešto novo može saznati o pčelama, i ni jedan pčelar ne može za sebe reći da sve zna i da je najbolji; ima raznih načina pčelarenja i potrebno je ići na predavanja i čitati redovno stručne časopise, ili na internetu tragati o tajnama pčelarenja. Čovjek se uči dok je živ!

Oko pčela uvijek ima posla od ranog proljeća pa do kasne jeseni, a zimi se mogu pripremati košnice i ramovi, topiti vosak i iskoristiiti vrijeme za edukaciju.

Veliko je ulaganje, od košnica, voska, hranilica, prihrane za pčele, a zadnjih godina evidentno je da su prinosi meda sve slabiji i da dolazi do umiranja velikog broja drustava, sto je postalo već alarmantno stanje”, sa zabrinutošću nam prenosi svoja zapažanja Ostojić.

Seliš li svoje košnice?

,,Od prošle jeseni sam ,,odselio” oko 40 društava u okolini Danilovgrada, a ostatak je ostao u Đurđevića Tari. Za 10 dana se vraćaju u Taru. Mogu da kažem da je mnogo bolje stanje da se sele, i već sam stavio nastavke i ima unosa meda u društva koja su mi u Danilovgradu, dok je ostatak u Đurđevića Tari u mnogo lošijem stanju i slabije su se razvile.”

Prinosi – kao i o svakom poslu koji radis – bitniji ti je kvalitet od kvantiteta?

,,Što se tiše kvaliteta meda , med iz kanjona Tare je jako ljekovit i ne može se uporediti po ljekovitosti sa nijednim medom u regionu. Jer pčela ide u kanjon i stijene gdje ljudska noga nije kročila, skuplja med sa ljekovitih biljaka iz stijena!

A danas, kada je i način ishrane dotakao dno, tako i za med moramo da znamo da ima meda koji mute od raznih sastojaka, šecera i dodaju razne konzervanse, i za njega možemo reci da je sastojak koji truje nas i nasu djecu a ne da je lijek kao pravi med.”

I za kraj – da li bi preporučio ovaj vid bavljenja poljoprivredom drugima?

,,Ovo je mnogo fin posao ali zahtijeva iskustvo i konstantan rad , sve se mora stići na vrijeme, stalna su ulaganja i edukacije. Pčela traži posvećenost, pa ako ste spremni da pružite, dajte se u rad”, poručio je Veljko i uz nestrpljenje Holanđana koji su čekali da ih spusti niz našu ljepoticu Taru, nastavio sa svojim pregalaštvom…

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime