Naša je obaveza da sačuvamo Kotor!

Razgovarali smo sa Vladimirom Jokićem, liderom kotorskih Demokrata, bivšim predsjednikom te opštine, o proteklim dešavanjima i o budućnosti Kotora.

Na lokalnim izborima 2016. godine na iznenađenje crnogorske javnosti, opozicija je osvojila vlast u Kotoru i tako uz Budvu, H.Novi postali ste primjer kako pobijediti vlast, makar na lokalnom nivou.

Kakve je promjene donijelo Vaše rukovođenje opštinom?

U pravu ste kada kažete da je to bilo na iznenađenje crnogorske javnosti, ali moram primjetiti da su se građani Kotora zaista nadali i vjerovali u promjene 2016. godine, što se i dogodilo. Nakon preuzimanja uprave u februaru 2017. godine, promjenili smo paradigmu vođenja Grada. Naime, Kotorom se više nije upravljalo iz centara moći, Kotor više nije bio igralište građevinske mafije i njenih interesa, a ono što je meni lično najznačajnije je činjenica da je Kotor postao otvoren Grad, jednak za sve njegove građane. U govoru povodom mog izbora za predsjednika opštine sam rekao da je najbitnije da Kotor više ne bude Grad uređen po mjeri grupe ljudi i vjerujem da smo u tome uspjeli.

Iskoristio bih priliku i podsjetio da je Kotoru, u danu kada sam izabran za predsjednika opštine, prijetilo brisanje sa UNESCO liste, da je sudbina Luke Kotor bila upitna, kao i da su postojala druga brojna neriješena pitanja. Nakon samo dvije godine vršenja vlasti, uspjeli smo da Kotoru obezbjedimo siguran status na UNESCO listi, zaustavili smo gradnju na Kostanjici, obezbijedili smo za Luku Kotor koncesiju na 12 godina, kako bi ovo preduzeće ostalo opštinsko, prihodi ostajali u Gradu, a Kotor mogao da upravlja kruzing turizmom.

Pored toga sanirali smo gradske bedeme, koji su bili pred rušenjem, izgradili smo nove i rekonstruisali postojeće puteve, rekonsturisali ljetnju pozornicu, izgradili vodovode na Trojici i u Kavču, obnovili dječija i sportska igrališta, pomagali obnovu i opremljanje škola i bolnica, vratili dugove gradskih preduzeća, obnovili vozni park i mehanizaciju Komunalnog preduzeća kao i mnogo toga drugog.

U kakvom finansijskom stanju ste preuzeli opštinu, a u kakvom ste je ostavili, kada ste uz političku korupciju smijenjeni?

Opština Kotor u danu kada sam postao predsjednik opštine je na svom računu imala oko 4 miliona eura. Nakon toga je Vlada Crne Gore uvela moratorijum na gradnju, što je Gradu onemogućilo da ubira prihode od takse za komunalno opremanje zemljišta, što je jedan od glavnih prihoda svake opštine.

Pored toga, podsjetiću vas, Vlada je 2017. političkom odlukom ukinula finansiranje kulturnih manifestacija opštini Kotor. Pored navednih bilo je i drugih opstrukcija sa državnog nivoa, na gotovo svakom koraku.

Uprkos tome, odgovornim upravljanjem gradskim budžetom, uspjeli smo da sve prihode opštine uvećamo, a kontrolom rashoda da obezbjedimo dovoljno novca za sve realizovane investicije. Nakon svega, u momentu moje nezakonite smjene, na računu opštine Kotor smo ostavili gotovo pet miliona eura. Danas, nešto preko godinu dana od moje smjene, DPS uprava je uspjela da u potpunosti isprazni gradsku kasu u brojnim kumovsko-partnerskim poduhvatima, pa imamo situaciju da se u mnogim gradskim institucijama plate očekuju sa strijepnjom.

Scene iz Kotora su vremenom ostale u sijenci dešavanja u Budvi ovog ljeta, ali čini se, matrica je ista. Da se ne zaboravi, koja politička partija(ili pojedinac) je konkretni krivac za, kako vi kažete, očiglednu politički korupciju i otimanje vlasti mimo izborne volje?

Vjerujem da svi građani Crne Gore znaju da je moja smjena režirana zajednički od strane DPS-a i SDP-a, odnosno Željka Aprcovića i Ranka Krivokapića. Odbornica Bruna Lonačarević je ostala kao simbol izdaje opozicionih glasova u Kotoru, međutim ona je bila i jeste samo izvođač radova Ranka Krivokapića, Željka Aprcovića i njihovih pomagača.

SDP i njen počasni predsjednik su tada u Kotoru nastupali sa opozicionih pozicija i na taj način dobili mandate, da bi na kraju te mandate predali u ruke DPS-a. Nema nikakve sumnje da je svaki glas SDP-u u stvari glas za DPS, pa vjerujem da će svi oni glasači SDP-a koji su protivnici ove vlasti i koji su jednom prevareni ovoga puta svoje povjerenje dati sigurnim opozicionim subjektima.

Kotor, svjedok vjekova, grad pod zaštitom Unesco-a, kao takav je ponos i potencijal Crne Gore. Kažite nam, kao borac za očuvanje kulturne baštine, koji su najočigledniji primjeri devastacije i igranje sa statusom Kotora?

Kotor je jedan od dragulja svjetske baštine i kao takav sigurno najvrijednija tačka u Crnoj Gori. Prostor Kotora je baština cjelokupnog čovječansta i civilizacije i naša je obaveza njegovo čuvanje. Nažalost svjedoci smo da se država Crna Gora ne odnosi tako prema ovom prostoru, već naprotiv, djelovanjem institucija sistema smo dovedeni u poziciju da je ovaj prostor bio na korak od brisanja sa UNESCO liste. Praktično smo bili dovedeni u poziciju da UNESCO gleda na naš odnos prema Kotoru kao na odnos ISIL-a prema Palmiri i Nimrudu.

Ovakav odnos se možda najbolje vidi na primjerima Veriga i Kostanjice. Podsjetiću vas da na prostoru Veriga nikada niko ništa nije gradio, a da su nakon toga Branimira Gvozdenović i Milo Đukanović dozvolili sebi bliskim licima da grade “privremeni” objekat od armiranog betona. Nakon ukazivanja Đukanovića na otvaranju ovog objekta sva tužilaštva i druge institucije sistema su odbacili sve naše prijave.

Ako Đukanović kontroliše cijelu Crnu Goru, ne kontroliše UNESCO, pa je tako njegova misija navela u svom izvještaju da se “privremeni” objekat mora ukloniti. U Kostanjici smo imali priliku da vidimo kako se sistematski uništava prirodna baština civilizacije. Mi smo zaustavili dalju gradnju, zahtjevali da interes države i društva bude ispred interesa of-šor firme. Kao odgovor na takvo ponašanje, umjesto pomoći države, dobili smo krivične postupke i moje petočasovno davanje izjava u specijalnom policijskom timu.

Nema sumnje da će istrajati na očuvanju svjetske i naše kulturne i prirodne baštine, bez obzira na cijenu. Mi smo brana koja štiti naš grad od malignih interesa pojedinaca i of-šor firmi pod zaštitom vrha DPS-a.

Da li su građani Kotora nakon četiri godine još uvijek riješeni za smjenu aktuelne vlasti – kakva su Vaša očekivanja?

Siguran sam da će građani Kotora ovoga puta ubjedljivo, poslati DPS u opoziciju i na istorijski minimum. Građani i građanke Kotora neće pristati da budu taoci trgovaca ljudskim dušama, Grad Kotor neće pristati da bude talac kupaca i prekupaca i onih kupljenih i prekupljenih. Kotorani i Grad su bili i biće simbol slobode, jednakosti i otvorenosti. Zbog svega toga očekujem da će se 30. avgusta najprije iz Kotora pronijeti glas o padu DPS-a, a da će taj glas biti u harmoniji sa cijelom Crnom Gorom.

Parlamentarni izbori u Crnoj Gori, može li opozicija nakon 30 godina do 42 poslanika i većine?

Na izborima 2016. godine opozicija je bila nadomak pobjede nad DPS u mnogo težoj poziciji nego do sada. Da tada nije bilo fabrikovanja državnog udara, izvjestan je bio pad DPS-a. Danas je opozicija u mnogo boljoj situaciji, a DPS u značajno goroj. Ne smijemo zaboraviti da se u prethode četiri godine ulicama Crne Gore ova promjena valjala i nagovještavala, od protesta majki, preko protesta Odupri se do masovnih litija. U Crnoj Gori više nema straha, građani su shvatili da je DPS kojim su bili plašeni u stvari samo jedna babaroga koja ne postoji.

Oslobođeni straha, svjesni da je njihova sudbina u njihovim rukama, mirni pred sobom, pomireni između sebe, građani Crne Gore će masovnim izlaskom na izbore i glasanjem za svoju budućnost, za mir, za prosperite, poslati DPS tamo gdje mu je mjesto, na smetlište istorije.

Ko god osvoji vlast, čeka nas neizvjesna i teška jesen i zima. Korona, zatvorene granice, potpuni kolaps sezone – gdje vidite izlaz?

Kriza koja je započela i koja će nastaviti nikome neće predstaviti iznenađenje. Izlaz vidim u promjeni vlasti, jer kada na najvažnije funkcije u Crnoj Gori dođu nekompromitovani ljud, koji će raditi samo za platu, koji neće imati svoje of-šor favorite i kombinacije, spremni da stvaraju mostove sa svim državama u svijetu, brzo ćemo svi postati svjesni onoga što stalno govorimo, da je Crna Gora zemlja takvih resursa da u njoj svi možemo da živimo kao u najrazvijenijim zemljama svijeta.