,,Govore da je razrušen dvor…”
Kosovo, najskuplja srpska riječ.
Kada se uživo suočite sa istorijom, srednjim vijekom i dvjesta zlatnih godina Nemanjića – shvatite da ove riječi nijesu fraza, već temelj na kojima počiva današnja moderna Srbija.
Da li bi se, nakon viševjekovnog turskog ropstva, Srbija uzdigla u državu da nije bilo Dečana i kralja Stefana, Pećke patrijaršije, Deviča, Gračanice?
Da li bi Crna Gora, kroz vjekove gladi i siromaštva, imala odakle da crpi snagu da nije bilo kosovskog mita, Obilića i drugih srpskih mučenika?
Pećka patrijaršija, večernja služba:
Danas, kada su u Srbiji i Crnoj Gori ta vremena daleko iza nas, kada se živi lagodno i moderno, monaštvo Srbi na Kosmetu, uživo nam pokazuju kako je to u 21. vijeku živjeti izopšten, u getu, čuvajući ono što je nemoguće sačuvati; pravo na svoju istoriju, na svoje najsvetije parče zemlje, na svoju dušu i na svoj temelj.
Manastir Devič na Kosovu, spaljivan i oskrnavljen u martovskom pogromu 2004. godine, u nedjelju je na slavi svog sveca sabrao preko 1500 ljudi, što je najviše od 1999. godine:
Preostali Srbi sa Kosova, blago nasmijani, sramežljivi, bogobojažljivi, decenijama naviknuti na oprez i uz mješavinu nekog čudnog straha ali i hraborsti u očima, željni su bratske ljubavi i u svakom trenutku spremni da je pruže…
Manastir Visoki Dečani, zadužbina kralja Stefana Dečanskog i njegovog sina, cara Dušana Nemanjića prije sedam vjekova:
Teških vremena je na Kosovu uvijek bilo i biće, ali dok poslednje manastirsko zvono ne utihne, dok poslednje srce ne prestane da kuca za njim, dok sveti kralj Stefan Dečanski počiva na svetoj zemlji, dok nas ćivoti patrijarha u Peći podsjećaju da su tu stolovali, Kosovo će ostati srpsko…
Pećka patrijaršija:
,,Onamo, ‘namo, za brda ona,
Milošev kažu, počiva grob,
Onamo spokoj, dobiću duši,
Kad Srbin više, ne bude rob!”