Aleksandar Dragićević:
“Najniža penzija u Crnoj Gori od 1.januara tekuće godine iznosi 128,14 eura. Iznos najniže penzije za mjesec jun, koja je isplaćena u julu ove godine, primilo je 11.350 korisnika”
Stotinu dvadeset i osam eura… Šta se može sa tim novcem ?
Struja je nekih 40 eura najmanje mjesečno i mora se platiti – voda i smeće jos 10 – samo po 1 hleb da se kupi svakog dana je jos 20eur…
Od ovo 11.350 korisnika većina zivi sa partnerom koji ne prima penziju, ili sa djecom/unucima koji su nesaposleni. Većini je potrebno vise od ovoga samo da kupe ljekove.
O hrani nećemo da pričamo.
Smatram da je poenta života i nešto ka čemu svi težimo – dostojanstvena starost. U medjuvremenu oduzeli smo poštenim starinama dostojanstvo i ostala im je samo – starost. Teska i samotna, bolna i tuzna – starost.
Zapitate li se moji vršnjaci koji nemate dana radnog staža ili imate par godina na minimalcu – kako ce se država starati o vama kada za to dodje vrijeme?
Pitate li se kako moze da ima za stanove funkcionerima koji primaju plate po 1500+ eur, kako ima za ‘nacionalne’ penzije “zasluznim gradjanima” od po 1000eur ? Odakle stotine hiljada i milioni za službeno gorivo i putovanja ? Odakle za vešere i ručkove po najskupljim restoranima ? O vašem trošku?
Dok oni svoju djecu i sebe liječe po inostranstvu ili kod privatnika – mi saljemo SMS poruke podrske ili čekamo mjesecima da nas doktor primi.
To plaća naša ukradena mladost i ponižena starost.
Vi patite da bi oni mogli i imali.
Oni su zasluzni a vi ne !
Oni su drzava a mi smo ?
Mi smo drzava!!! Ti se pitas!
Da li želis da starost provedeš ovako ?