Novinarka FOS media, Violeta Rovčanin, ovog puta nije postavljala pitanja, već se neočekivano našla ,,sa druge strane” objektiva. Pročitajte šta nam je rekla o sebi i svom pozivu…
Kada si shvatila da će život da te odvede u novinarske vode?
,,Nakon završene osnovne škole željela sam da budem ekonomista. Upisujem Srednju elektro – ekonomsku školu u Bijelom Polju i tu počinje prvi susret sa računima, knjiženjem promjena, preduzećima za vježbu…
Međutim, negdje u trećem razredu, iako sam bila odličan đak, shvatam da ne mogu sebe da ’osudim’ na kancelariju i brojke. Htjela sam da moj budući poziv prije svega bude dinamičan i zanimljiv, a novinarstvo to svakako jeste”, nije mogla protiv svoga temperamenta Violeta, danas diplomirani novinar.
Šta je to što te pokreće, u poslu i životu, zbog čega si ,,označena”među kolegama i prijateljima kao veoma energična osoba?
,,Glavni pokretači , kako u životu tako i u poslu su mi ljubav, volja i podrška porodice. Ako čovjek radi ono što voli, a uz to ima apsolutnu podršku i razumijevanje najbližih, onda prepreke ne postoje. Naravno, naiđu i dani kada su i moja volja i energija na nuli, ali to se rijetko događa i to mogu vidjeti samo najbliže osobe.”
Skoro svakog dana, iznenadis svoju bazu čitalaca, intervjuima sa različitim profilima ljudi i njihovim hobijima, profesijama, sudbinama… Ko/šta te posebno fascinirao/lo?
,,Imam priliku da obrađujem teme koje volim. Najčešće su to životne priče kojima želim da ukažem da imamo dosta kvalitetnih ljudi vrijednih pažnje i pohvale. Svi moji sagovornici su posebni i lijepo je što i nakon objavljenog teksta ili video priloga ostanemo u kontaktu i planiramo nove stvari.
Bilo je tu ljudi sa Floride, Islanda, iz Kine… Svi oni su sa zadovoljstvom podijelili svoje priče sa našom publikom. Često volim da kažem, gdje god da odem imala bih kod koga da svratim. Posebno bih izdvojila Lazarelu iz Bara koja je nakon teške nesreće, nakon što je pregazio džip, uspjela da se oporavi i da gradi uspješnu karijeru u Americi.
Ne smijem zaboraviti Ivana Pantovića koji je sada pilot na Floridi, porodicu Jovanović i njihove predivne trojke Balšu, Helenu i Filipa… Naravno, tu su i književnici, glumci, pjevači… Svi me oni fasciniraju na svoj način, i nakon svake priče bogatija sam za još jedno lijepo iskustvo. Drago mi je i što priče često ’pronađu mene’. Dešava se da mi se ljudi sami javljaju kako bi dogovorili saradnju”, sa puno utisaka prenijela nam je svoje impresije Violeta.
Da li si imala tremu prilikom intervjua, sa nekim od dosadasnjih sagovornika/ca?
,,Zavisi od situacije. Ukoliko radimo intervju u tekstualnoj formi, onda ne. U redakciji sam, pišem pitanja, šaljem. Komunikacija se obavlja putem mejla, poruka, poziva. Međutim, kada snimamo prilog na terenu mala trema je uvijek prisutna.
Ali u pitanju je ona pozitivna trema i ushićenje zboj nove priče i poznanstva. Kada se uključi kamera, razgovor ugavnom teče kao da se sa sagovornicima poznajem godinama. Upravo je rad na terenu, makar meni, najljepši dio ovog posla.”
Osmijeh i haljine su tvoj zastitni znak, nesto po cemu te drugi lako upamte. 🙂 Šta bi još dodala?
,,Ovo je za mene kompliment. Hvala. 🙂 Osim, kao što kažete po osmijehu koji mi je ujedno i zaštitni znak, dosta ljudi me pamti i po mom specifičnom ’šuškanju’ dok govorim.”
Plan za savršen dan… Opiši nam ga?
,,Savršen dan mi uvijek počinje šoljom jake kafe bez šećera i haljinom veselih boja. Naravno, završava se ako ne zagrljajem, onda porukom voljene osobe…”
Šta doživljavaš kao svoj najveći uspjeh?
,,Moj najveći uspjeh su moja porodica i kvalitetni ljudi koji me okružuju. Upravo zahvaljujući njima naučila sam da cijenim prave vrijednosti i da baš u svakoj situaciji budem nasmijana i optimistična, i da uvijek na stvari gledam sa vedrije strane.”
I za kraj, da li je teže postavljati pitanja, ili odgovarati na njih? 🙂
,,Ovdje nemam dilemu. Definitivno je teže odgovarati na pitanja. Upravo zbog toga i razumijem svoje sagovornike koji mi ponekad odugovlače sa slanjem odgovora. Ali, to ne smije da bude izgovor…!”
Veliki broj zanimljivih reportaža, intervjua događaja koje nam je pružila, samo su početak za nju. Nakon razgovora, nastavlja da istražuje i piše o ljudima, njihovim sudbinama i djelima…