More

    Na današnji dan Mahmud paša Bušatlija sa 18 hiljada vojnika krenuo na Cetinje (VIDEO)

    Na današnji dan 1785. godine krenuo je pohod skadarskog namjesnika Mahmud paše Bušatlije ka Cetinju, izveden sa 18 hiljada vojnika, dok je vladika Petar prvi boravio u Rusiji.

    Odmah posle zavladičenja vladika Petar I uzeo je na sebe inicijativu u političkim pitanjima. On je na prvom mjestu pokušao da popravi odnose između Crne Gore i Rusije. Vladika Petar I je došao u Petrograd početkom novembra 1785. godine.

    Međutim, tamo je neprijateljski dočekan. Posle tri dana boravka, Potemkin je naredio da se vladika protjera. Carica Katarina II je htela da popravi stvar i pozvala vladiku da se vrati, ali je ovaj to odbio. Uvrijeđen ovakvim postupkom ruskih vlasti, vladika je napustio Rusiju i zakleo se da njegova noga neće više nikad preći preko ruske granice.

    Za vrijeme boravka Petra I u Rusiji, desio se dugo najavljivani napad Turaka na Crnu Goru. Mada je skadarski paša na optužbama protiv Crnogoraca ,,da šuruju sa Rusijom i Austrijom“ gradio svoju odluku o ratnom pohodu na Crnu Goru, za koju je pridobio i vladu u Carigradu, stvarni razlozi za ovaj pohod bili su drugačije prirode.

    U litereturi se ističe da je u to vreme u osmanskoj imperiji bio ubrzan proces raspada vojno-feudalne organizacije zasnovane na sistemu vojničkog lena. Upravitelj Skadra Mahmut-paša Bušatlija u tim procesima ispoljavao je namjeru da obrazuje samostalnu državu u sjevernoj Albaniji i da joj pripoji Crnu Goru. Tako su Crnogorci došli u situaciju da vode borbu ne direktno s Portom, iako su u njeno ime istupali skadarske paše, već s pobunjenim upravljačima Skadarskog pašaluka, koji su sebi dozvoljavali da preduzimaju korake radi obezbeđenja i očuvanja ,,svog posebnog vladarskog položaja “.

    Zbog krize u koju je osmanska imperija počela zapadati skadarski paša je dobio ovlašćenje da može napasti Crnu Goru o čemu opširnije piše Radoslav M. Raspopović u djelu Diplomatija Crne Gore 1711 – 1918. Mahmut-paša je napao Crnu Goru s vojskom od 18.000 ljudi. Na drugoj strani crnogorske snage snage brojale su oko 2.000 boraca.

    U ovoj borbi crnogorska vojska bila je podijeljena u tri dijela : jednim delom zapovijedao je guvernadur Jovan Radonjić, drugim serdar Ivan Petrović, a trećim vojvoda Bogdan Vukotić. Crnogorci su se hrabro branili, ali nisu mogli odoljeti Turcima. Prilikom ovog napada Mahmut- paša je opustošio Crnu Goru. Naročito su nastradali djelovi Katunske nahije. 23 juna 1785. godine osmanska vojska je stigla na Cetinje. Cetinjski manastir je razoren i popaljen.

    Na Cetinju je Mahmut-paša Bušatlija ostao četiri dana i odatle se vratio u Skadar.
    Na povratku u Albaniju, osmanska vojska je opustošila veliki broj sela u Paštrovićima. U izvještaju koji je poslao Porti, paša je obavještavao da je pokorio Crnu Goru po sultanovom naređenju. Crnogorci su obećali da će mu biti vjerni i da će ubuduće uredno isplaćivati harač. Uzimanjem talaca iz najuglednijh kuća, stupanjem jednog dela Crnogoraca u Mahmutovu službu i preuzimanjem obaveza ratovanja, za račun skadarskog paše Crnogorci su trenutno došli u zavistan položaj od njega.

    Kada se nakon protjerivanja iz Rusije u februaru 1786. vratio u Crnu Goru, Petar I je zatekao zemlju u vrlo teškom stanju. Sve je bilo popaljeno i porušeno. Na Cetinju gotovo da nije bilo kuće za stanovanje. U zemlji su vladali nemaština, glad i opšta nesreća. U zemlji su se bile umnožile međusobne trzavice. Nastao je razdor među glavarima i među narodom, a skadarski paša mitio je Crnogorce. Mnogi ugledni ljudi pomišljali su da napuste Crnu Goru i presele se u Rusiju. Između ostalih to su namjeravali guvernadur Jovan Radonjić i serdar Ivan Petrović.

    Mahmut-pašin pohod na Crnu Goru u junu 1785. godine objašnjavan je potrebom kažnjavanja Crnogoraca zbog njihove ,, izdaje “ u svakom ratu koji je Turska vodila sa Rusijom, što će i ubuduće činiti, i činjenicom što se u planovima proširivanja područja vlasti skadarskog vezira nije smjelo dozvoliti postojanje nepokorne Crne Gore. Izveštaji mletačkog diplomatskog predstavnika iz Carigrada, upućivani u Veneciju najviše u vezi sa razaranjem Paštrovića, sadrže tvrdnje da je Mahmut-pašin napad na Crnu Goru i teritoriju ovog plemena preduzet po njegovoj ličnoj inicijativi, u cilju ostvarivanja ranije razrađenog programa o proširivanju područja sopstvene vlasti, bez ikakvog naređenja Porte. Isticana je činjenica da je samo zbog izvesnih okolnosti u Turskoj sultanova odluka o njegovom pogubljenju nije bila izvršena.

    Rečeno je i to da ga je novi vezir pomilovao i da ga je u ostvarivanju planova o potpunom osvajanju i proširivanju vlasti podržavao na Porti njegov vrlo uticajni prijatelj kapudan-paša ( ministar mornarice ), čija su se dobra nalazila u područjima Mahmut-pašine vlasti. Iako, možda, Porta nije naredila tako težak i po uništavanju zapamćen pohod, ona na njega nije reagovala, već ga je ocijenila kao svršen čin.

    izvor: Portal Crna Gora

    spot_imgspot_img

    Pročitajte i ovo

    spot_imgspot_img
    28,102FanovaLajkuj
    2,885PratilacaZaprati
    4PretplatnikaPretplatite se

    Povezani članci