Ostavio je poseban trag na najljepšu igru na svijetu. Bio je jedinstven, pravi genije na terenu, koji je unoseći inovacije u igri, za sebe “lijepio“ armije obožavaoca. Bio je Roberto Bađo jednostavno – majstor fudbala.
Mali Buda je bio i igrač nestvarnog talenta, besprekorne tehnike i vanserijske sposobnosti da “pročita” igru, uvijek je bio korak ispred protivničke odbrane i protivničkih golmana, postizao je i namještao golove bukvalno kako je htio.
Čitavu svoju karijeru proveo je na Apeninskom poluostrvu, za reprezentaciju Italije odigrao 56 utakmica, postigao 27 golova, dobio Zlatnu loptu 1993., a bio je i akter tri Svjetska prvenstva.
Svoj debi na najvećoj smotri reprezentativnog fudbala imao je u svojoj domovini 1990. Tada su “Azuri” stigli do polufinala, a Bađo se dva puta upisao u listu strijelaca, od čega je onaj gol protiv Čehoslovačke izabran među najbolje na prvenstvu.
Nakon četiri godine, Roberto Bađo je kao najbolji igrač planete predvodio Italiju na Svjetskom prvenstvu u SAD-u. I Italija i Bađo kroz grupnu fazu su se bukvalno jedva provukli, a onda je “eksplozija” uslijedila u nokaut fazi. Mali Buda je ppostigao pet golova. Prvo je u osmini finala protiv Nigerije vadio situaciju. Dva minuta prije kraja pogađa za izjednačenje i odvodi utakmicu u produžetke, gdje novim golom rešava pobjednika. Zatim u četvrtfinalnom okršaju protiv Španije postiže odlučujući gol tri minuta prije kraja susreta, a protiv Bugarske u polufinalu sa dva pogotka takođe rešava pitanje pobjednika.
Definitivno je bio obilježio prvenstvo već do finala, ali po onome što je uradio u odlučujućem meču za titulu protiv Brazila ostaće takođe upamćen. Nakon 120 minuta igre nije bilo golova u finalnom susretu, pa je šampiona odlučivala penal završnica. Bađa je zapalo da šutira posljednji u seriji i svojim promašajem donese “Kariokama” četvrtu titulu u istoriji umjesto Italiji.
Na svom trećem nastupu na prvenstvima svijeta u Francuskoj 1998. Bađo je uspio da postigne dva gola. Uspio je da odluči mečeve protiv Čilea i Austrije i tako pogura svoju reprezentaciju u naredni krug. Tako je junak naše priče postao jedini Italijan koji je uspio da se upiše u strijelce na tri različita šampionata. “Azuri” su kasnije eliminisani u četvrtfinalu od Francuske nakon jedanaesteraca.
“Mali Buda” je bio veliki, u svojoj generaciji jedan od najvećih, a svojim stilom igre definitivno je obilježio fudbalsko razdoblje koje će se teško više ikad ponoviti.