Talas nezadovoljstva uzrokovan aferom „Koverat“ uspio je da u sred zime i nemilosrdnog podgoričkog vjetra izvede 25 000 građana na ulicu.
Samo šest mjeseci kasnije poslije brojnih drugih afera i pored najnovije afere „Gumica“ gdje je inkriminisan prvi čovjek crnogorskog tužilaštva, na ulici je bilo svega 200 ljudi.
Ili 0.0003% ukupne populacije…
Šta je to spriječilo građane da opet izađu na ulicu i zahtijevaju promjene?
Građani se osjećaju – izdani od svih, prvenstveno od opozicije, koja umjesto da zbija redove i koordinisano djeluje, umjesto da svu svoju energiju troši na ostvarenje „Sporazuma o budućnosti“ koji su potpisali svi poslanici – vodi rat za „lidera opozicije“ pri tom ne birajući sredstva. U ovom prljavom ratu, kolateralna šteta su upravo građani jer prljav riječnik, vrijeđanje, prozivke, agresivne kampanje kako partija tako i aktivista na društvenim mrežama tjeraju građane u beznađe.
Građane su izdali oni koji su plaćeni i birani da ih zastupaju najbolje što mogu. A ukoliko je ovo stvarno najbolje od opozicije onda ni ne čudi razočarenje građana i nezainteresovanost političkom situacijom, a postavlja se pitanje – da li su zaslužili da im se po ko zna koji put ukaže povjerenje.
Građani se osjećaju prodano – prodao ih je pokret „Odupri se“. Svojom zatvorenošću i sujetom pojedinaca unutar pokreta, koji su kada su protesti dosegli vrhunac građane poslali kućama umjesto da ostanu pred skupštinom do ispunjenja zahtjeva.
Prodali su ih „lideri“ ovog pokreta koji nijesu imali dovoljno hrabrosti i znanja da energiju nezadovoljnih građana kanališu i poslije tri decenije vlasti pošalju DPS u prošlost.
Građani se osjećaju kontrolisano i zavisno – upravo od strane DPS i njegovih satelita. DPS je kreirao stabilokratiju.
Dozvoljavaju građanima osnovne slobode – pravo na javno okupljanje, na (ograničenu) slobodu mišljenja, penzije i plate u javnom sektoru su male ali redovne i kao što bi naši stari rekli sistem „Gdje nisi gladan, nisi žedan – šta ti fali“, država je najveći poslodavac u državi i svi dobro znaju da bez članske karte DPS ili nekog od njegovih satelita posao dobiti je pusta želja, ali isto tako znaju da je dovoljna jedna fotografija sa protesta ili jedan ljutiti status ili komentar na društvenim mrežama pa da postanete ,,neprijatelj države”.
Građanin ne želi da rizikuje, pa da i to malo što ima izgubi.
Dok opozicija raspravlja da li je bolje glasati hemijskom olovkom, flomasterom ili pečatom – građani se pitaju „Kako dalje?“
Javni dug je prešao 80% i prije par dana smo se zadužili još 500 miliona eura, po 2 puta nepovoljnijim uslovima nego Hrvatska ili Srbija.
Prosječna plata je 512 eur a potršačka korpa 640 (bez troškova stanovanja).
Priprema se prodaja najprofitabilnije kompanije u državnom vlasništvu „Aerodromi CG“.
Investitori dobijaju koncesije i najvrijednije djelove države kao i priliku da devastiraju svaki kutak ove zemlje.
Ministar Bošković se sprema da od Sinjajevine napravi artiljerijski poligon, a jedna po jedna naše rijeke završavaju u cijevi…
Vladajuća garnitura se već uveliko priprema za izbore sa jednokratnim socijalnim pomoćima, ugovorima na određeno i neodređeno, povoljnim kreditnim linijama i stanovima (juče su službenici policije dobili su 300 stanova na Starom Aerodromu).
Dok opozcija ne može da se dogovori ko je udbaš a ko pozadinac EU posmatra sa strane i ne vidi jasnu alternativu kojoj bi pomogla da stabilokratiju pretvori u demokratiju ali alternativu ne vide ni građani.
Sada smo sigurni da ono što je ostalo od pokreta „Odupri se“ neće uspjeti da animira veći broj građana da nezadovoljstvo iskaže na ulici, i apsolutno smo sigurni da ovako razjedinjena i odnarođena opozicija ne može izvesti čak ni svoje aktiviste a kamoli animirati apstinente ili nezadovoljne glasače vlasti da im se pridruže.
U međuvremenu građanima ne fali hrabrosti pa poslije Bara – Žabljaka – Šavnika počeli su građanski i ekološki protesti u Ulcinju a kreću i u Danilovgradu, sjever se polako budi i imamo najave novih građanskih inicijativa u viđe gradova.
Na lokalnom nivou građani uzimaju stvar u svoje ruke da spase šta se može spasiti.
Da li će građani uzeti stvar u svoje ruke i na centralnom nivou ostaje da vidimo.
Ono što je definitivno je da će naredne godine, od januara do parlamentarnih izbora na jesen, temperatura iz dana u dan rasti…