Duško Kovačević, nezavisni novinar i nezavisni analitičar, pokušao je, kolumnom za Objektiv da riješi konfuziju koja je stvorena kod opozicionih birača. U trenutku kad su sve relevantne statistike pokazivale da je opozicija u Crnoj Gori većina…
Sporazum s đavolom.
Demokrate su u kombinaciji sa odlazećom briselskom administracijom objelodanile dogovor sa DPSom i ta je antonimija iznenadila mnoge, jer od početka bitišu pod upornim geslom – “Nikad za astal sa DPSom”!
Bečićevci su koalirali sa režimom baš u zenitu svojih napada na DF, zbog toga što je Frontov gradonačelnik u Budvi, Baćko Bato Carević, ušao u koaliciju sa istim režimom, što je opet iznenadilo mnoge.
Gdje je tu princip, ali i “obećana riječ”, što je takođe uporna maksima Demokrata?
Bez ikakve sumnje, Demokratski front je krenuo u žestok napad na Bečića ovih post-sporazumskih dana i to je ono gdje su mandićevci prosto brilijantni, kada treba kompromitovati i degradirati opozicionu i kolegijalnu stranku.
Sva ta gruba i etiketirajuća saopštenja za javnost – “mala su maca” za kreativna olajavanja na terenu, kažu dobri poznavaoci ogovaračke mreže i metode Fronta (bolje reći – NOVE).
Na stranu što je isti Front mnogo ranije ušao u različite dogovore, saradnje i tijela sa Đukanovićem, a najprije kroz Sinđin Parlament, to se sada zaboravlja, a ta zaboravnost je zasluga Demokrata, nažalost. Nigdje nije kratko pamćenje kao u crnogorskom političkom košmaru.
Jedna bruka i laž smjenjuju drugu uz šizofreno pitanje – da li je bolji sporazum Mila i Demokrata ili je bolja tehnička vlada sa Frontom i ministrom Goranom Danilovićem?
U svakom slučaju, vrlo loš tajming “sporazuma” za Demokrate (ako i postoji dobar trenutak za tako nešto) i to je, čini se, cijena koju Bečić plaća zbog podaničke i kauzalne vezanosti za inostrane centre moći koji iz čudnih razloga izdaju “blanko” odobrenja za ovakve i slične akcije.
Mislim da su Demokrate nerado i iznuđeno prihvatile sporazum, što nam dokazuje i imbecilski pokušaj zamjena teza, ono idiotsko lupetanje Bečića: “DPS je kapitulirao”!
Još samo fali patriotski usklik u stilu Darka Pajovića – “Sačuvali smo državu”, i Front je u pravu kada upoređuje Demokrate i Pozitivnu, jer teško je ovih dana izbjeći takvu komparaciju.
Te asocijacije je probudio i omraženi Ranko Đonović, zajednički imenitelj dva sporazuma, Darkovog i Aleksinog. Pohvalio je oba, sa istim entuzijazmom, i zaista, postoji li gore reference za jednu opozicionu stranku – od podrške Ranje Đonovića?
Međutim, prije bih uporedio položaj Demokrata sa Velikom koalicijom “Ključ”, koja je takođe imala podršku Uljarevićke, kompletnog nevladinog sektora, ambasada, Dana i Vijesti, ali to nije bilo od velike pomoći. Tada su DF i Demokrate ispali heroji izbora, a ko će to biti na sledećim? Opet Demokratski front?
Ružan trenutak za “veliki sporazum” i zbog niza pogrešnih poteza u kontinuitetu. Tu najprije mislim na užasan odjek pseudoreligijskog i kongresnog spota. Da ne govorimo o hroničnoj neodređenosti i ljigavoj frazeologiji, svim tim autističnim reakcijama na kritičko i nezavisno… I da li je to dovelo do određenog opadanja popularnosti i mode “crvenih kravata”, moramo se upitati.
To više nije simpatična i iskrena mladost na istorijskom zadatku, nego umišljeni i arogantni paranoici koji su zaratili sa avangardom i dojučerašnjim prijateljima. Apartčici i dupelisci Johanesa Hana i briselsko-nevladine sinteze koji nikad nisu gostovali u nekom manjem i alternativnom mediju. Kako vrijeme prolazi sve više postaju odvratni i sterilni. Lažni elitisti.
Uz sve rečeno, jedno pogrešno i tragično tumačenje koštalo ih je mnogo: uobrazba da je marketinška magija Bogdanovića uzdigla tu mladu i obećavajuću snagu, a ne zasićenost klasičnom i neučinkovitom opozicijom. Na sve to dodajmo teret famoznog sporazuma sa Đukanovićevim aparatom, koji će se završiti, pogađate već kako.
Zato Front insistira na paraleli sa Pozitivnom, prežuljkujući pajovićevsko prosipanje Demokrata, koje je nažalost počelo.
Ovaj volej Front neće propustiti.