“logo”/

Opširan intervju za Objektiv Crna Gora dao je Duško Kovačević, novinar bez angažmana, a ipak, u većoj mjeri djelotvoran i medijski prisutan nego većina kolega, kroz sjajan projekat fb televizija “la nouvelle vague” gdje, u intervjuima uživo pokriva uvijek aktuelne teme, kroz drugačiji, zanimljiv pristup.

Ovog puta, on je odgovarao na pitanja.

Crnu Goru je početkom godine uzdrmao politički zemljotres – Afera koverta. Kakve su do sada posledice afere na društveno politički život u CG?

Bojim se da su „posledice“, u jednom momentu zaista snažne afere, bile kratkog daha i da su one već odavno iza nas, iako ne treba zaboraviti da je njihov inspirator, Duško Knežević, obećao i drugo poluvrijeme, odnosno – torbu sa plavim tajnama. Ali, ako njen prvi dio („Koverta“), uz još nekoliko “manjih afera”, jednako kompromitujućih po režim, nije izrodio krupniju posledicu, da li očekivati nešto više od nastavka?

Ne zaboravimo da u prirodi bilo koje afere leži kratkotrajnost, a da li će biti “porođena” – zavisi od „sila“ koje će joj, ili neće krenuti u susret. Evropski komesar za proširenje Johanes Han, po svjedočenju Milana Kneževića, sopštio je opoziciji – da „Koverta“ nema nikakvu težinu za njega i Brisel! Da li nam to govori da ova afera i nema ozbiljnije ishodište?

Pa opet, gdje smjestiti presretnute, aktuelne i vrlo obećavajuće razgovore Milana Roćena i šta će sve isplivati u narednom periodu? To već neće biti dobra posledica po Đukanovića. Međutim, ono što je po meni svakako dobro a isplivalo je iz ovog skandala, jeste povratak Džemala Perovića na političku i javnu scenu kao i medijska dimenzija afere.

Ako iz ove „episteme“ skrajnemo davno zacementiranu državnu televiziju, Duško Knežević nam se, kao u distopijskom i futurističkom filmu, obraćao sa svih mogućih ekrana, displeja, štampanih naslovnica, i to je, ponavljam, uz Džemala – srećna posledica.

Opozicija je u januaru prilično inertno, (kako se od nje i očekivalo na osnovu dosadašnjeg iskustva) reagovala na medijske bombe Di Keja. Kakva je uloga opozicije danas, skoro sedam mjeseci posle?

Nikakva!

Kao i svaki put za ovih 30 godina. Upravo je takva reakcija opozicije, u produženom trajanju, ono što čini režim nedodirljivim, a zatim i opasnim. Afera, ili bolje reći Protesti 2019. konačno i umiru u trenutku kada se opozicija aktivnije uključila u sve, iako opet skrecem paznju na aferu kao širi društveni fenomen. Ali kako smijeniti vlast bez opozicije, pitanje je koje crnogorski lavirint komplikuje do bezizlaza!

Ti si neko ko dugo i objektivno prati društveno politička zbivanja. Koji model bi bio najbliži idealnom u cilju prevazilazenja tenzija; prelazna vlada, raspisivanje vanrednih izbora?

Tu sam najbliži “trobogim” Demokratama. Jedinstveni bojkot opozicije, na svim nivoima.

I upravo stižemo do te tragične opozicione inertnosti o kojoj je bilo riječi. Zašto izlaziti na namještene i lažirane izbore, kako upravo to i podvlači sama opozicija sve vrijeme?

Ako smo išta naučili iz režirane afere „Državni udar“, onda je to saznanje da nikako ne možemo „doskočiti“, iznutra, na sve spremnoj, vlasti. I to u olovnim godinama (Anni di piombo).

SDP je, uskraćivanjem podrške Jokiću, čini se, ugasio sebe kao partiju. Kako komentarišete dešavanja u Kotoru?

Vlada Jokića sam podržavao, inače i prijatelj sam mu (da li on mene smatra za prijatelja, pitajte ga), zato se ne bih upuštao u dublju analizu, ali na osnovu hladnih parametara Vlado je bio uspješan gradonačelnik, uz zamjerku zbog kumovskih zapošljavanja (kako govore zli jezici).

Ono što pamtim kada je Vlado u pitanju, i nešto o čemu često razmišljam – jeste njegova pesimistička spoznaja, dva puta izrečena, čak prije svih ovih zavrzlama sa SDP-om: „Ti nisi svjestan koliko je vlast ružna iznutra, kada se nađeš u njenim okrajcima – šta sve tu možeš čuti i naslutiti.”

Pogledajte recimo gdje sve Ranka ima u Kotoru, a to je ono što je prijavljeno i poznato, a imovinski karton je kao “svjesno” u analitičkoj psihologiji: mali komad stijene koji viri iz mora. Tu je i njegova blizina sa kotorskim biznismenom i tranzicijskim milionerom Denisom Mandićem.

Dakle, pitate me – šta je opredjelilo SDP da otkači Demokrate i opet prigrli DPS u Kotoru? Možda isto ono što je DF-ovog gradonačelnika u Budvi vezalo za DPS.

Početak ljeta obilježile su tenzije na relaciji vlast – Mitropolija crnogorsko- primorska. Preko pedeset hiljada građana je do sada potpisalo peticiju za odbranu svetinja. Da li se radi o spinu vlasti da se skrene pažnja sa političkih problema ili na sceni imamo stvarni pokušaj uređivanja crkvenih pitanja?

Vrlo teško pitanje. Suštinsko, kada govorimo o Đukanovićevoj, evo sada i Duškovoj agresivnoj kampanji koja najavljuje udar na Mitropoliju.

Da li je ovo posledica afere „Koverta“, koju smo ranije pominjali , nešto kao povratak u prodavnicu identitetskih slatkiša, ili iz Đukanovića progovora neko drugi?

Kako god, ja bih Đukanovića shvatio veoma ozbiljno. On nije poput naših nesrećnih lidera opozicije, jer je sva svoja značajnija obećanja ispunio. Sjetimo se kada ga je Dragan Šoć samouvjereno, ljubotinjskim akcentom, „piljkao“: „Hajde Đukanoviću, raspiši referendum ako smiješ“!

Koliko mu je pokojni Ranko Kadić ponavljao: „Priznaj Kosovo ako smiješ“!

Ne smijemo se zavaravati. Želim ovdje da se legitimisem, da pripadam Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, svim svojim bićem i porucujem mu, bez ikakvog začikavanja, hladne glave, da niko nikad nije dobio rat ratujući protiv Boga.

Mediji u Crnoj Gori – koliki je njihov stvarni uticaj? Čini se da stotinak intelektualaca prisutnih na intenetu, imaju veći uticaj na javno mnjenje od nekih medija koji decenijama bitišu na crnogorskom medijskom nebu?

Ipak su decenijski mediji mnogo uticajniji od društvenih entuzijasta i intelektualaca, koji su možda moralniji i slobodniji.

S druge strane, ne pretjerujemo li malo sa tom medijskom mrežom moći i kontrole, a koja je klasični postmodernistički narativ ? Preozbiljno smo shvatili Orvela, Makluana, Fukoa, Bodrijara.

Evo, u Crnoj Gori, najtiražniji, najčitaniji i najgledaniji su antirežimski mediji, i kakav je njihov konkretan i opipljiv uticaj, je li pala vlast?

Treba istaći da se dosadašnji uticaj, svakako ne mali, iz klasičnih medija ubrzano seli kao društvenim mrežama, internetu.

Recimo, ja, koji sam pasionirani ljubitelj novine, naročito uz prvu kafu, sve rjeđe tražim štampu od  konobara, jer ono što nam omiljeni list donose ujutru kao vijest – prezhodne noći je milion puta prežvakano na portalima i Tviteru.

Ali, kada smo kod crnogorskih medija i novinara, nezavisnih i  slobodnih, kako skromno sami sebe predstavljaju, što je u najmanju ruku upitno, ima nešto što me plaši kod njih, što imitira propagandno, režimsko.

Da ne idemo dalje od skorašnje bruke sa Roćenom koji je nazvao novinarstvo Javnog servisa – kako ga je nazvao. Ta navodna slobodna Crna Gora brzo je reagovala i sa potpunim pravom oštro osudila Roćenov prostački gest.

Kada se mnogo opasnija i malignija stvar odvijala sa istim Javnim servisom u periodu kada je njime zavladala nova cenzura (Kadija-Mićunović), po kojoj je jedna domaća NVO trebala da određuje ko će da gostuje, a ko ne, govorim o CGO Daliborke Uljarević, ne samo da niko nije protestvovao, nego su čak, svi ti naši vajni slobodari, aktivno sudjelovali u tom restriktivno-sovjetskom i sramnom uređivačkom maniru.

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime