Razgovarali smo sa Dijanom Mugošom, mladom crnogorskom rukometašicom, nekadašnjom reprezentativkom, o uspješnoj minuloj sezoni, u kojoj je ostvarila lične i klupske planove, o načinu života u Turskoj i daljim planovima u karijeri…
Nakon završene sezone u Turskoj, kakvi su utisci, da li si zadovoljna odrađenim na ličnom planu?
,,I više nego zadovoljna, sezona u drugoj zemlji, novi ljudi, novi ambijent, sve je to za mene novo iskustvo, a ono što mogu sa sigurnošću reći je da sam igrački napredovala, tako da ću u narednu sezonu ući mnogo sigurnija i ambicioznija. Odigrala sam nekoliko partija za nezaborav, 10 golova protiv favorizovane Kastamone, protiv prvaka Muratpase 6, protiv poljskog Lublina imala sam stoprocentan učinak”
Na klupskom planu, Dijana takođe ima razloga za zadovoljstvo, njen Ardersen je zauzeo peto mjesto na kraju sampionata, igrao u Chalenge kupu, daleko dogurao i u kupu Turske…
,,Da, peto mjesto od dvanaest ekipa. Igrali smo i Chalenge cup na kojem smo postigli najveći uspjeh kluba do sada, stigli smo do polufinala. Dogurali smo I do četvrtfinala kupa Turske, sve u svemu, jedna solidna sezona je za nama”, rekla nam je Mugoša.
Približi nam, kako je mladoj dvadesetdvogodišnjoj djevojci iz Podgorice, koja je na počecima svoje karijere, kada se nadje u sjevernom, konzervativnom dijelu Turske? Kako si se uklopila u njihovu sredinu, mentalitet?
,,Kad sam odlazila mislila sam biće lako, a onda posle nekog vremena shvatila da i nije baš, druga zemlja, drugi jezik, kultura totalno drugačija od naše, nije bilo lako promijeniti sve životne navike odjednom. Trebalo je vremena dok se uklopim, ali ipak, znala sam zbog čega sam došla tako da sam se svjesno- zbog svojih sportskih ciljeva odrekla nekih stvari koje mi znače” , kazala nam je Dijana I sumirala njen doživljaj turske kulture:
,,Važi zatvorenije oblačenje, nema izlazaka posle 20h, sjeverni dio Turske je konzervativniji u odnosu na ostatak zemlje, a tek puno, puno drugačiji u odnosu na nas”.
Koliko uopšte imaš vremena da provodiš u gradu od klupskih obaveza, utakmica, treninga?
,,Vremena za šetnju i nije puno bilo, jer smo imali utakmice dva puta nedeljno, uz treninge, bilo je naporno izdržati taj tempo, pa sam svaki svoj slobodan dan uglavnom provodila odmarajući kod kuće”, objasnila nam je surovi način života svakog profesionalnog sportiste Dijana.
Kakav je nivo ženskog i uopšte rukometa u Turskoj? Poznato je da su u poslednje dvije decenije uložili milione i milione u razvoj košarke, da li se slično moze očekivati i u rukometu?
,,Naravno, Turci vole sport, pa i rukomet, ima dobrih klubova, liga je kvalitetna, kako sada stvari stoje moze se očekivati, jer klubovi imaju visoka očekivanja iz godine u godinu”.
Šta/ko ti najviše nedostaje u Crnoj Gori, kada si duže odsutna?
,,Naravno, najviše mi nedostaje moja porodica, prije svih moj bratanac, on je moja snaga, moj pokretač. Ipak, trudim se da nostalgiju i emocije ne pokazujem, već da mi upravo to bude vjetar u ledja da radim jače i bolje i napredujem iz meča u meč, sezone u sezonu…”
Kakvi su ti dalji planovi, da li su vezani za neki turski klub, mozda zapadna Evropa, ili eventualno povratak u Crnu Goru?
,,Kratkoročno, mislim da će to biti Turska ponovo, ali dugoročno, nikad se ne zna, uvijek moze da da se desi ponuda iz druge zemlje, pa čak i povratak u Crnu Goru, vidjećemo”, ne razmišlja puno unaprijed Dijana, a na pitanje koliko je blizu ili daleko od poziva da obuče reprezentativni dres kazala nam je:
,,Na to pitanje nemam odgovor, ali znam da dajem sve od sebe da budem što bliže, da konstantno napredujem, ostavim što bolji utisak svaki meč i onda, vremenom, na ličnom, klupskom, a nadam se i reprezentativnom reulltati će doći”, sumirala je utiske Dijana kojoj smo poželjeli uspješan nastavak karijere I da Crnu Goru, kao i svi naši sportisti, dostojno predstavlja.