“logo”/

Piše puk. Ves Martin

U političkom sumraku, kada ti se predsjednička karijera bliži kraju i nalaziš se pod međunarodnom istragom za etničko čišćenje, korupciju i ubistvo novinara – šta treba da se uradi da zaštitiš sebe, svoje saradnike i članove porodice?

Odgovor: u izopačenoj, distopijskoj politici Balkana – lažno optužiti svoje političke protivnike za odbijanje da priznaju genocid u koji si sam bio dugo upleten i označen kao poslednji, preostali „neosuđeni ratni zločinac“.  

Nakon samo nešto više od stotinu dana otkad je prva demokratski izabrana vlada preuzela dužnost u Crnoj Gori, članici NATO-a i najmanjoj državi regiona, predsjednik Milo Đukanović i njegova partija „Demokratskih socijalista“ – kriminalna i iznuđivačka smicalica koja se predstavlja kao politička partija – očajni su, i sa valjanim razlogom.

Poražen na parlamentarnim izborima prošle godine po prvi put u 30 godina, poražen u svojoj opštini rođenja ovog marta, i u pripremi za ponovni poraz na lokalnim izborima koji će uslijediti u maju, sa svakim mjesecom koji prođe vidi kako nestaje pristup državnim resursima i sposobnost za podmićivanjenamještanje izbora i korupciju klizi mu iz ruku.

Ali čak i više od gubitka moći, predstojeći postupci pred sudom su ono zbog čega je Đukanović najviše uspaničen.

Zapadni advokati pripremaju se da podignu optužnice protiv Đukanovića pred međunarodnim sudom za zločine protiv čovječnosti tokom ratova u Jugoslaviji. Dokaz je potpun, i to njegovim sopstvenim riječima: 1997. godine Đukanović se uživo na televiziji hvalio da je dvije godine ranije kao premijer naredio da muslimanski bošnjaci budu poslati iz Crne Gore nazad u Bosnu gdje su bili masakrirani od strane ratnog zločinca Ratka Mladića. U odvojenom svjedočenju, Mladićev šef policije je priznao da bez Đukanovićevog prekidanja sankcija radi snabdijevanja gorivom Mladićevih tenkova, oni ne bi bili u mogućnosti da izvrše grozote protiv bosanskih muslimana – uključujući genoscid u Srebrenici.

Dalje, na Malti, gdje se visokim političkim figurama sudi za ubistvo antikorupcijske novinarke Daphne Caruana Galizia, njena porodica je otkrila da je njena poslednja istraga prije njene smrti bila o Đukanovićevim vezama  sa onima izvedenim pred sud.

Ali najneposredniju prijetnju Đukanović osjeća kod kuće. Sa svakim danom kojim nova vlada razotkrije više korupcije i malverzacija iz olupine kovane u državnim institucijama od strane DPS-a. Ruski špijuni otkriveni su u srcu službi bezbjednosti; otkriveno je da je članstvo Crne Gore u međunarodnom savezu COVAX vakcine ostalo neplaćeno; nacionalna avio-kompanija je bankrotirala bivajući korišćena kao privatni avion za porodicu Đukanović. U svim ministarstvima i vladinim agencijama utvrđeni su prestupi.

Stoga, nije iznenađenje da Đukanović osjeća da mora da montira konačan udarac onima koji su njegovu partiju učinili potrošenom silom. Napad je počeo prošle sedmice u Skupštini, gdje je njegova značajno umanjena družina poslušnika poslušno postavila pitanja – postavljajući pokušanu zamku novom ministru pravde tokom vremena pitanja upućenih Vladi.

Postoji puno pitanja koja je DPS mogao uputiti ministru:  mogli su postaviti pitanje zašto misli da je specijalni tužilac kojeg je ranije imenovao DPS tvrdio da ne postoji dovoljno dokaza da se podnesu optužnice protiv Đukanovića; ili su mogli unakrsno ispitivati diskusiju vlade sa Evropskom komisijom i Savjetom Evrope o planovima da se oslobode tog kompromitovanog tužioca, koji ne sarađuje; Mogli su ispitivati o načinu na koji planira da popravi niz zloupotreba u sferi ljudskih prava i vladavine prava koje su navedene od strane Stejt Departmenta Sjedinjenih Država da su se desile pod Đukanovićevom stražom tokom DPS-ove poslednje godine na vlasti. Ali ne. Pitali su ministra o njegovim pogledima na genocid u Srebrenici koji se desio u susjednoj Bosni – kada je on imao deset godina.

Kao međunarodno priznat advokat – iako sa četiri mjeseca na funkciji, politički početnik – ministar je dao pravnički odgovor koji oni nisu zaslužili. Cilj DPS-a je bio da podijeli i da pokuša da označi njega – bivšeg asistenta Visokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih Nacija – kao apologetu za događaje koji su se desili kada je on bio dijete. Time je sve još ciničnije, imajući u vidu da dokazi pokazuju da je njihov sopstveni DPS vođa zapravo upleten.

Napad nije uspio. Bosanske grupe žrtava istupile su navodeći da su voljne da svjedoče protiv Đukanovića zbog njegovog saučesništva podupiranjem onih koji su izvršili genocid – i povećala se podrška ministru i vladinoj kampanji da isporuče vladavinu prava i reformu pravosudnog sistema. Čak i medij koji je nekada bio posvećen DPS-u sada priznaje da je pitanje bilo bezobzirni šav.

Dalji pokušaji da se spotaknu i oštete drugi ministri – i vlada – dolaze. Ipak stoji činjenica, bez obzira na to koliko oštro se bori, Đukanovićevo vrijeme je okončano. Sa 60 – i poslije 30 godina na vlasti –  niko nebi bio toliko budalast da se pretvara da on ima budućnost u političkom životu. Sam obim istovremenih slučajeva i optužnica i tužbi već iniciranih i pripremljenih protiv njega od Haga, do Bosne, Malte i same Crne Gore znači da je nemoguće za njega da ih sve izbjegne.

Za one u DPS-u, izbor je jednostavan: Ili će se osloboditi Đukanovića – ili oni rizikuju da potonu sa brodom”.

Pukovnik (u penziji) Ves Martin služio je kao prvi Visoki oficir za sprječavanje terorizma za sve Koalicione snage u Iraku

Ovaj članak objavljen je danas, 4. aprila, u časopisu International Business Times, političkom magazinu sa sjedištem u Njujorku koji ima edicije u sedam zemalja svijeta na četiri jezika.

https://www.ibtimes.com/political-end-sight-balkans-last-unconvicted-war-criminal-3174382

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime