“logo”/

“Eh, moje specijalno državno tužilaštvo… Može da se odgovara za nezakonito za nezakonite odluke, a ne za nepodnesene predloge od strane neovlašćenih lica, a kamoli za najave mogućnosti da će neko drugi nešto da uradi i da će se nešto desiti”, prokomentarisao je na svom Facebook profilu poznati podgorički advokat Velibor Marković.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

“Izjava ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava, gospodina Vladimira Leposavića, kojom je u slucaju pravosnažne osude protiv Andrije Mandića i Milana Knezevića zbog afere “Državni udar”, najavio mogućnost donošenja Zakona o amnestiji, sa aspekta krivičnog prava apsolutno ne znači ništa. Ovo stoga što ministar personalno ne može da predlaže zakone, niti je on taj koji odlučuje da li ce neki zakon biti usvojen, budući da se radi o stvari koja je u isključivoj nadležnosti Skupštine Crne Gore. Otuda formalno-pravno ta njegova izjava nema veći značaj nego što predstavljaju licne želje ili mišljenja, što se sve skupa podvodi pod pravo na slobodu izražavanja zajamčenu odredbom čl.42. Ustava Crne Gore.
Da li ta izjava ima i neki politicki smisao i karakter, nije predmet mog interesovanja. Međutim, očigledno je da su povodom te njegove izjave svi drugi pocinili propuste u svojim ocjenama, a najviše Agencija za sprečavanje korupcije i Specijalno državno tužilastvo Crne Gore. Tako je ASK navođenjem da se tom ministrovom izjavom vrši neprimjeren uticaj na samostalnost i nezavisnost pravosudnih organa, na žalost pokazala nepoznavanje instituta amnestije, budući da se amnestijom ne dovodi u pitanje zakonitost pravosnažnih osuđujućih krivičnih presuda, već ona predstavlja akt milosrđa države prema učiniocima krivičnih djela, istina, ne personalno kao što je to moguće primjenom instituta abolicije i pomilovanja, nego prema vrsti krivičnih djela. Vrhunac nezakonitog postupanja je otvaranje izviđaja od strane Specijalnog državnog tužilaštva, zbog postojanja sumnje u korupciju.

Jer, iznošenje mišljenja o mogućnosti donošenja nekog zakona, bez prava odlučivanja u njegovom donošenju, činjenično i pravno nije moguće dovesti u bilo kakvu vezu sa korupcijom ili zloupotrebom službenog položaja, već naprotiv, govori o katastrofalnom neznanju tog tužilastva, i to u tolikoj mjeri, da bi moralo da dovede do pokretanja postupka zbog zloupotrebe službenog položaja od strane pojedinaca u tom organu ili u najboljem slučaju radi utvrđivanja nečije sposobnosti obavljanja tužilacke funkcije”.