“logo”/

Odluku Predsjednika Mila Đukanovića da vrati Zakon na ponovno odlučivanje, ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava dr Vladimir Leposavić, okarakterisao je kao „zločin protiv demokratije i pokušaj suspendovanja Skupštine kao centralnog i najvažnijeg organa državne vlasti“.

To nije bio običan pokušaj opstrukcije, već zločin protiv demokratije i pokušaj suspendovanja Skupštine kao centralnog i najvažnijeg organa državne vlasti. Svima je poznat slučaj američkog senatora Roda Blagojeviča koji je osuđen na 14 godina zatvora zbog „trgovanja“ predstavničkim mjestom i zloupotrebe volje glasača.

S obzirom na to da Skupština ima puno pravo da odluči o mandatu potvrđenog kandidata za poslanika, kao o prethodnom pitanju u upravnom postupku, usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovijesti je najbolja poruka koju su narodni poslanici i članovi Vlade mogli poslati domaćoj i međunarodnoj javnosti – a to je odlučnost da se volja građana štiti u državnim institucijama.

Odlukom da vrati zakone na ponovno usvajanje, predsjednik Đukanović je zloupotrijebio svoje pravo, svrstavajući se među lica koja su 28. decembra, kriminalnim radnjama, pokušala da smanje Ustavom zagarantovan broj narodnih poslanika sa 81 na 80.  O tome će brzo dati sud i građani i Skupština“, rekao je dr Leposavić u intervjuu za današnji broj dnevnika Vijesti.

Na pitanje da li su usvajanjem izmjena zakona diskriminisani vjernici CPC „koji neće imati pravo na svoje crkve“, ministar je odgovorio da „ovim zakonom niko nije diskriminisan, već je svim vjerskim zajednicama garantovana nepovredivost imovinskih prava, dok je, u pogledu mogućih sporova, potvrđeno važenje Ustava i prihvaćenih međunarodnih ugovora prema kojima se svi sporovi ove vrste rješavaju pred nadležnim sudovima“.

Problem, međutim, nastaje kada pojedinci zastupaju stav da zakonom treba oduzimati i raspodjeljivati konkretna dobra i nepokretnosti. Zakonom se to ne radi niti se zakonom mogu stvarati i gasiti crkve i vjerske zajednice. Zakoni kojima su činjene takve stvari, uvijek su u istoriji izazivali ogromne ljudske katastrofe, pa je prethodni zakon o slobodi vjeroispovijesti zamalo doveo i Crnu Goru u takvo stanje. Zbog toga je i izmijenjen“, objasnio je dr Leposavić.

Na konstataciju Vijesti da DPS političkim porukama plaši gradjane da će Srbija oteti državnu imovinu Crne Gore, odnosno imovinu MCP i SPC, dr Leposavić je odgovorio da je riječ o „potpunoj neistini“.

Novi zakon o slobodi vjeroispovijesti nikome ne dozvoljava da otima imovinu vjerskih zajednica, dok bi stari zakon to otimanje dozvolio svakome ko to poželi i ima da plati ili kompenzuje. Eto koliko je pomenuta tvrdnja netačna i žalosna.  

Svako ko uporedi prethodni zakon i izmjene koje je usvojila nova Vlada, vidjeće da je prethodna vlast smanjila nivo zaštite i ugrozila kulturnu baštinu Crne Gore koja se nalazi u posjedu crkava i vjerskih zajednica. Naime, bivši režim je propisao da saglasnost o raspolaganju kulturnom baštinom daje samo jedan organ, Vlada, i to u kratkom, nedefinisanom postupku. Nova većina, međutim, prihvatila je predlog da u davanju ove saglasnosti učestvuju tri javne institucije u složenom postupku provjere svrhe korišćenja kulturnih dobara i njihove posebne zašite.

Sve vjerske zajednice i njihovi ogranci djeluju u granicama i imaju sjedište u Crnoj Gori. To su odredbe koje su zadržane iz prethodnog zakona, a zatim dodatno osnažene normama o obavezi djelovanja u granicama jedinstvnog pravnog poretka Crne Gore“, rekao je dr Leposavić.

Ministar je poručio i da „pravda ne smije da bude politička tj. pobjednička, nego čista legalna pravda koja se zasniva na individualnoj odgovornosti utvrđenoj na osnovu nesumnjivih dokaza“.

Dr Leposavić je naglasio da „oni koji zagovaraju sprovođenje brze i revolucionarne pravde, namjerno ili iz neznanja, prijete da diskredituju samu ideju pravde i onemoguće ciljeve koji se žele uspostaviti vladavinom prava“.

Međutim, postupci pripadnika bivšeg režima, poput pokušaja suspenzije Skupštine, daju, nažalost, za pravo svima koji smatraju da pravda treba da bude brza i nemilosrdna. Zbog toga je važno stalno podsjećati da u društvu svi imaju odogovornost, svaka grupa i svaki pojedinac, ne samo Vlada i njeni članovi.

Cilj nije neka djelimična, tranziciona pravda, već uspostavljanje sistema pravde za sve. To podrazumijeva vladavinu zakona koji su međusobno usklađeni i iz čije primjene niko nije izuzet. Prirodno je da najveću odgovornost snose oni koji su vršili društveno najopasnija djela ili najviše oštetili javni interes. Pogotovo kada postoje kršenja zakona koja su vidljiva golim okom. Pošto takvih slučajeva nije malo, društvo se ne može zadovoljiti niti napredovati simboličkim sankcionisanjem pojedinaca. Pravni sistem ne smije da služi za međusobne obračune, jer je sazrelo opšte shvatanje da svako odgovara za sopstvene postupke i to pred Ustavom i zakonom, a ne pred političkim suparnicima i elitama“, kazao je dr Leposavić u intervjuu za Vijesti.

On je dodao da „preduslov ovakvog sistema pravde jeste smjenjivost“.

Svako neprirodno nastojanje da se, protivno slovu i cilju zakona, produži mandat ili trajanje obavaljanja bilo koje javne funkcije prvi je i, po pravilu, kobni znak kršenja zakona. Decenijska nesmjenjivost izvršne vlasti odrazila se i na stanje u sudstvu, čemu su doprinijela i neadekvatna ustavna i zakonska rješenja u ovoj oblasti. Sada je potrebno mijenjati sve loše zakone i prakse i važni koraci u tom pravcu su već napravljeni“, naglasio je dr Leposavić.

Na konstataciju Vijesti da mu je prethodni ministar ostavio vruć krompir – ekstradiciju Svetozara Marovića, dr Leposavić je prokomentarisao da „prethodna vlast nije ostavila vruć krompir meni, već građanima“.

To je odnos nepoštovanja svojih građana, pogotovo socijalno ugroženih grupa i onih koje je režim revnosno sudski gonio i lišavao slobode za namjanje prestupe i novčane kazne koje nisu imale od čega biti plaćene“, rekao je dr Leposavić

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava dodao je da je nova Vlada odlučila da uputi, ne urgencije, već potpuno novu Molbu za izručenje.

Slučaj pravne odgovornosti gospodina Marovića nije usamljen i jedini kojim se bavimo, ali ne može biti ni zaboravljen ili minimiziran. U tom smislu, Republika Srbija treba da udovolji, ne Crnoj Gori ili novoj Vladi, već onome što su zahtjevi evropskog ekstradicionog prava i bilateralno preuzetih obaveza“, objasnio je dr Leposavić.

Na pitanje Vijesti da li je državnom sekretaru u Ministarstvu Ivanu Vukićeviću bila preporuka to što je ukazivao na sporne izbore sudija i lošu politiku Sudskog savjeta, dr Leposavić je odgovorio:

Gospodin Vukićević je, prije svega, odličan pravnik koji je čitavu deceniju proveo vrijedno radeći u crnogorskom sudstvu. Pri tom, on je bio izuzetno hrabar da javno istupi protiv svih nepravilnosti i kršenja zakona u postupcima izbora sudija. Braneći svoja prava, on je jednako zastupao i prava svojih kolega i sudijski poziv uopšte. Za sve to vrijeme, gospodin Vukićević je sačuvao lični dignitet i odnos uvažavanja prema starijim kolegama pravnicima čijim stavovima se oštro suprotstavljao. Ako želimo da budućnost Crne Gore bude uspješna, a želimo, onda se ona već danas mora graditi na osobama takvih profesionalnim i ličnih kvaliteta“, izjavio je dr Leposavić.

(IZVOR: VIJESTI)

1 KOMENTAR

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime