“logo”/

Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da je Vlada danas utvrdila predlog izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i on će biti upućen Skuptini na usvajanje.

On je najavio da će sjutra ministar pravde Vladimir Leposavić imati konferenciju za medije i dati sva potrebna objašnjenja.

Krivokapić je rekao da je Vlada “nastojala da zadovolji sve strane”.

Prema nezvaničnim saznannjima Dana u odnosu na predlog koji je danas objavljen u dijelu medija iz člana 24 izbrisane su riječi „istorijski kontinuitet” (ostatak definicije ostaje).

Pojedini članovi Vlade su tražili tu izmjenu, što, kako saznaje Dan, nije bilo sporno za Ministarstvo pravde.

Dan je objavio da je povodom spornog zakona bilo različitih viđenja, od onih koji su zastupali povlačenje zakona do onih među kojima su i predstavnici Mitropolije crnogorsko-primorske koji su bili za izmjene i brisanje spornih članova.

Ministar Leposavić je, piše Dan, imao intenzivnu komunikaciju sa predstavnicima svih vjerskih zajednica. Tokom tih pregovora, iako su trajali samo nekoliko dana, usvojeno je više sugestija i uvršteno u tekst izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

“Iz izvora bliskih Vladi saznajemo da niko od zainteresovanih strana nije do kraja bio zadovoljan ponuđenim rješenjima, ali da je predloženi tekst izmjena i dopuna na kraju bio mjera kompromisa”.

Ključne izmjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pored brisanja spornih članova 61, 62, 63 i 64 , odnose se na to da postojeće (tj. tradicionalne) vjerske zajednice ne gube pravni subjektivitet. Stečena prava se priznaju, niko se ne briše iz kjiga niti se traži novi upis, evidencije se preuzimaju dalje…

Takođe, neće biti kasa u manastirima. Oni hramovi I objekti koji su Kulturna baština se tretiraju u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturne baštine.

Priznaju se, tj. potvrđuju sklopljeni ugovori sa državom.

Zanimljiva novost je da je unijeta riječ vakuf, da bi se Islamska zajednica uvažila i prepoznala.

Dodato je Pravo na ishranu u vojsci i posebnim ustanovama (za jevreje i muslimane).

Priznato je pravo na izbor vjerskih poglavara (a ne samo vjerskog osoblja, što je sračunato bilo neprecizno).