“logo”/

Meč epskih razmjera, najduže finale u istoriji Vimbldona, možda i najbolji teniski duel ikada…

Odigrali su ga juče dva trenutno najveća majstora bijelog sporta, u kom je jedan morao odnijeti pobjedu i to nakon čitavih pet sati i dva minuta igre, a sa najvećim zadovoljstvom opet ćemo pomenuti njegovo ime, iako su za njega vjerovatno čuli i u najzabitijim krajevima planete – trijumf je potpuno zasluženo izborio Novak Đoković!

Čovjek koji je u istoriju ušao 27. januara 2008. godine, kada je u Australiji osvojio prvi Grend slem turnir, nastavlja da ispisuje najljepše stranice najistinitije bajke, a ona je ovoga puta začinjena petom titulom nezvaničnog šampiona svijeta na turniru sa najvećom tradicijom u svijetu.

Srbin, čiji su preci gradili ratnički gen puškarajući se sa neprijateljima na padinama ispod planine Vojnik, doživio je po 16. put u karijeri da mu se pokloni cijeli svijet i da ime svoje učini besmrtnim.

Malo ko je, 14. julskog dana, na tribinama centralnog terena na Vimbldonu pružao otvorenu podršku Novaku, ne znajući da će bodreći njegovog rivala, samo izazvati inat. Inat koji pomiješan sa neviđenim majstorstvom u igri gdje je rekvizit reket, nevjerovatnom mentalnom snagom, istrajnošću, čvrstinom i šampionskim genom, koji je naslijeđen od ljudi koji su svoju narav „klesali“ u surovim planinskim uslovima, moći da izazove gotovo garantovani kontraefekat. I to je na kraju potvrdio i sam on izjavom „Kada su uzvikivali Rodžer, ja sam čuo Novak“!

Zato danas po ko zna koji put uzvikujemo mi njegovo ime, jer je pokazao da je fenomen čak i za sport, gdje je sve moguće, a gdje zakoni nauke i opšta pravila važe više nego igdje. Uspio je da se ne tako davno podigne iz pepela kada su ga mnogi vidjeli kako strmoglavo pada sa trona. Treba li podsjetiti da su tada zluradi likovali? Ne treba, jer to je na ovim prostorima oduvijek bilo pravilo. Ali, šampion koji se mnogo puta vraćao u gotovo izgubljenim gemovima, setovima i mečevima, znao je kako se vratiti na pravi kolosjek, kao što je i u tv emisiji još kao dječak znao, da želi biti broj jedan.

Nema potrebe govoriti o njegovoj igri, nju treba gledati i uživati, jer ovakvog majstora, koji je i van terena dokazao da je veliki, ko zna kada će ponovo iznjedriti svijet, a kamoli ova brda.

Budimo srećni što ga imamo, što je naše gore list, ma kako željeli da tu granu sa koje je ponikao nazivamo, jer naša je, a on se svojom veličinom uzdigao visoko iznad nje, a ipak je sa ponosom nosi u sebi i sa njom se ponosi pred nadmenim svjetskim džet setom.

Zato, uživajmo u plesu maestra dok traje, a koji će, nadamo se još dugo i dugo trajati… I za kraj samo treba još jedno reći – blago majci koja ga je rodila, i hvala joj do neba!

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime