Svjetlost novog jutra ulazi kroz prozore, budi, unosi u tragove snova sve što nas okružuje baš onakvo kakvo jeste. Spolja. A spolja Mamula liči na onu koju poznajemo i volimo, iznutra je promijenjena, ranjena, raskopana…
Skoro da fotografija koju smo vidjeli na fejsbuku, barem za Novljane, zaslužuje oznaku – uznemirujuća.
Nije ovo način na koji je obećana rekonstrukcija, uređenje i prenamjena tvrđave-svjedoka naše prošlosti. I šta možemo sada da uradimo mi koji smo protestvovali protiv prodaje-izdaje-zakupa ostrva koje je živjelo u našem vidiku i pod našim bosim stopalima dok smo odrastali.
Hoćemo li, kao kada smo bili mali, da zaronimo ponovo u san vjerujući da će se stvari same od sebe srediti, ili možemo pokrenuti i sebe i dan pa bar tražiti najstroži nadzor radova na Mamuli?
Jer, ni najbolji stručnjaci na svijetu ne mogu da ocijene šta na Mamuli treba štititi i kako, ne mogu izmjeriti koliko nam je tuge i radosti donijela, koliko nam je važna srasla sa pogledom na modri beskraj ulaska u zaliv Boke. Ne mogu prepoznati kao svoje ni boje agava niti mora, niti znaju gdje danas stanuju galebovi sa Mamule. Treba očigledno opet da se čuje „Krik za spas Mamule“ ili onoga što je od nje ostalo.
Dobro jutro, Herceg Novi!