“logo”/

Boris Zvicer, advokat, predavač na Fakultetu pravnih nauka i specijalista za građansko pravo, za Objektiv Crna Gora ovaj put objašnjava kako se zaštititi ako ste korisnik kredita koji je odobren u švajcarskim francima.

Banke su važan faktor današnjeg poretka. Njihov zadatak je, između ostalog, da pod određenim uslovima, koji su unaprijed propisani, stave na raspolaganje fizičkim i pravnim licima novac.

Pravno i laički, ovakav način poslovanja banaka zovemo kreditiranje klijenata. Kada fizičko ili pravno lice uzme kredit od banke, dužno je da za određeni period, u ratama, isplaćuje banci određenu svotu novca. U konačnom, klijent vraća glavni dug – novac koji mu je banka stavila na raspolaganje, kao i kamatu.

OSTALI PRAVNI SAVJETI

Dakle, kao što je svaki ugovorni odnos utemeljen na slobodnoj volji, tako i klijent sam bira da li će sa bankom zaključiti ugovor o kreditu, a sa druge strane, isti je dužan, kad zaključi ugovor, da takve obaveze izmiruje.

Zakon o obligacionim odnosima, kao osnovni zakon kojim se uređuju odnosi između ugovornih strana u članu 8 propisao je načelo jednakih davanja. Načelo jednakih davanja kad se prevede na teren laičkog, značilo bi, načelno, da koliko je neko primio novca, toliko treba da vrati. Kada govorimo o bankama, situacija je malo različita.

Upravo zbog prirode njihovog poslovanja, klijent će pored primljenog vratiti i kamatu. Dakle, načelo jednakih davanja u ovom slučaju bi značilo da je klijent dužan da vrati onaj iznos koji bi se kretao u okviru člana 8 Zakona o obligacionim odnosima.

U situaciji o kojoj ćemo govoriti, korisnicima kredita je kredit bio odobren u švajcarskim francima, novac im je stavljen na raspolaganje u eurima i krediti je vraćan u eurima. Međutim, stanje na tržištu se izmijenilo tako da je vrijednost franka uvećana a vrijednost eura je pala.

To je za posledicu imalo situaciju da klijent banci vrati mnogo veći iznos nego što bi trebao shodno valutnom odnosu CHF – EUR na dan odobrenja kredita. Dakle, načelo jednakih davanja je u ovoj situaciji prekršeno. Mi smo sad zainteresovani kakav je položaj klijenta i kako ga zaštiti ?

Zakonom o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure ( “Sl.list CG 46/15 i 59/2016 ) u članu 2 propisano je:

“Komercijalne banke davaoci kredita su dužni u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, izvršiti konverziju svih kredita odobrenih u stranoj valuti švajcarskim francima – CHF, konvertovati u zvaničnu valutu koja se koristi u Crnoj Gori – Euro EUR po zvaničnom kursu koji je važio na dan sklapanja Ugovora, koji objavljuje Centralna banka Crne Gore.

Konverziju iz stava 1 ovog člana dužna su da izvrše i treća lica kojima su potraživanja ustupljena u skladu sa ovim zakonom.”

Dakle vidimo da je obaveza bankama nametnuta da kredit u francima konvertuju u eure i to po kursu koji je važio u vrijeme kada je klijent zaključio ugovor o kreditu.

Cilj ovog člana je da se izbjegne ono stanje koje smo gore pomenuli: da klijent vrati onu novčanu svotu u eurima prije nego što je došlo do promjene u odnosu CHF – EUR.

Nadalje, članom 4 ovog zakona je predviđena obaveza banaka da u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, ponude korisnicima kredita nove ugovore o konverziji i reprogramu kredita, obračunate u EUR na osnovu ovog zakona. Ukupan iznos koji je banka dužna da obračuna, vršiće se na način kako je to propisano članom 3b Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure ( “Sl.list CG 46/15 i 59/2016 ).

Šta zapravo treba da radi klijent ?

Postojale bi dvije situacije: kada banka nije izvršila reprogram kredita i kada je banka izvršila reprogram kredita. Smatramo da u obje situacije, ukoliko banka pokrene postupak radi naplate, mora biti sprovedeno vještačenje po vještaku finansijske struke kako bi se utvrdio tačan iznos konačnog duga.

U članu 3b je propisan rok u kojem je klijent dužan da se izjasni da li prihvata obračun banke ili ne. Međutim, ovaj član nadalje propisuje, ako se klijent ne izjasni u roku od 60 dana, postupak prinudne naplate se može nastaviti. Mi ukazujemo ovdje, da klijent, i pored toga što se ne izjasni u roku, nikakve posledice ne bi smio da trpi, bilo da je pokrenut izvršni postupak ili parnični postupak.

Ovdje postavljamo jedno legitimno pitanje: kako klijent može znati da je banka pravilno izvršila obračun?

Klijenti su mahom laici i ne mogu poznavati pravilnu proceduru obračuna kredita. Dakle, jedino bi se pred sudom moglo o ovom pitanju pravilno odlučiti i kao što smo prethodno pomenuli, taj sud bi utvrdio činjenicu – stvarnu visinu duga, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke i propratne dokumentacije.

Zakon o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure ( “Sl.list CG 46/15 i 59/2016 ) je donijet kako bi se upravo klijent zaštitio a klijentu ostaje da se kreće u granicama ovog zakona i važečih propisa i blagovremeno preduzima radnje.

Ostaje još jedna stvar koju treba pomenuti. Član 3a pomenutog zakona glasi:

“Komercijalne banke, odnosno treća lica dužni su da nakon konverzije kredita u eure EUR, izvrše novi obračun kredita, odnosno potraživanja sa uračunatom fiksnom kamatnom stopom od 8,2% na godišnjem nivou.

Stav 1 ovog člana primjenjuje se i na kredite koji su u redovnom postupku ili prinudnom naplatom otplaćeni, pa se komercijalne banke, odnosno treća lica obavezuju da više uplaćeni iznos sredstava od obaveze utvrđene po ovom zakonu, vrate klijentu.

Pri izračunavanju iznosa duga po osnovu potraživanja iz ugovora koje su komercijalne banke jednostrano raskinule, uključujući i potraživanja ustupljena trećim licima, neće se primjenjivati odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list RCG”, broj 83/09).”

Dakle, ako postoji situacija kao u stavu dva člana 3a – boldovani dio, onda klijent ima pravo sudski da traži povraćaj preplaćenog iznosa ako sa davaocem kredita ne riješi spor mirno. Opreza radi napominjemo, jedini način da se utvrdi da li je klijent zbog poremećaja na tržištu novca, a shodno Zakonu o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure ( “Sl.list CG 46/15 i 59/2016 ), banci vratio više nego što je trebao, jeste sudska odluka.

Ovo ukazujemo zbog sledećeg: sud svojim autoritetom nalaže vještaku da izvrši obračun, i sud kao državni organ, kao neutralan činilac u postupku, zahvaljujući znanju i pravnim mehanizmima koji mu stoje na raspolaganju, donijeće pravilnu i zakonitu odluku. Napomenućemo još i to da ako je klijent shodno Zakonu o konverziji kredita u švajcarskim francima u eure ( “Sl.list CG 46/15 i 59/2016 ) banci vratio više nego što je dužan, taj iznos može potraživati samo u zakonom propisanim rokovima.

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime