“logo”/

Boris Zvicer, advokat, predavač na Fakultetu pravnih nauka i specijalista za građansko pravo, za Objektiv Crna Gora ovaj put objašnjava kako zaštititi djecu od neodgovornih i loših roditelja.

Svi se sjećamo stihova pjesme koju je pjevao legendarni Minja Subota, da su djeca ukras svijeta. Prema tome, svi koji dolaze u kontakt sa djecom dužni su da se pravilno ophode prema njima. Tu govorimo o socijalnim radnicima, ljekarima, vaspitačima, nastavnicima i profesorima, a posebnu pažnju u ovom tekstu ćemo obratiti na roditelje.

Porodični zakon kaže da roditelji prema djeci imaju i prava i dužnosti i ta prava i dužnosti tiču se kako majke tako i oca. Ovog prava se roditelj ne može odreći. Zakonodavac je pošao od gore navedene pretpostavke zato što je prirodna potreba, prirodno stanje, staranje roditelja o svom potomstvu, briga o njima, podizanje, vaspitanje, liječenje, školovanje. Dakle, radi se o čitavom skupu obaveza koje roditelji imaju. Potvrdićemo ovo i time da sve religije, društva i zajednice, brigu roditelja o djeci ne dovode u pitanje i podrazumijevaju je kao činjenicu koja se nesporna.

Međutim, svjedoci smo da se u društvu pojave abnormalne – neočekivane pojave. Konkretno, svjedoci smo nebrige roditelja prema djeci. Takve pojave smo skloni da komentarišemo da „nije dijete za svakoga“, da „ ne može svako biti roditelj“. Činjenica je da se naše reakcije svedu samo na puku osudu ili verbalno internet reagovanje ili klasično ogovaranje. Postavlja se pitanje: da li je to pravilno ponašanje i da li smijemo dopustiti da se pred našim očima i ušima odvijaju takve pojave ? Kada postavljamo ovo pitanje, uvijek moramo imati na umu da ovakve pojave mogu voditi do katastrofalnih posledica: dijete može biti osakaćeno, kod njega se može izazvati psihička devijacija, može postati problematičan član društva kad odraste, a ponekad, nažalost svih nas, to može dovesti do smrti djeteta.

Tačno je kako smo gore naveli, da se roditelj ne može odreći vršenja roditeljskog prava. Međutim, roditelj svojim ponašanjem može natjerati državni organ da ga liši roditeljskog prava, što je najteža kazna za jednog roditelja.

Lišenje ili oduzimanje roditeljskog prava izreći će državni organ u situaciji kada  roditelj zloupotrebljava roditeljska prava ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti. Zakon dalje pojašnjava da zloupotreba prava postoji naročito ako roditelj:

– fizički zlostavlja dijete – ( tuče dijete, premlaćuje ga, izgladnjuje )

– seksualno zlostavlja dijete ( polno opšti sa njim ) ili ga emocionalno zlostavlja

– izrabljuje dijete prisiljavajući ga na pretjerani rad –  tjera ga da radi teške fizičke poslove

– prisiljava dijete na rad koji ugrožava moral – tjera dijete da se bavi prostitucijom radi zarade

– prisiljava ga na rad koji ugrožava zdravlje – tjera ga da radi poslove na visokim ili niskim temperaturama, u nehigijenskim uslovima, da radi u prostoru koji je zagađen

– prisiljava ga na rad koji ugrožava obrazovanje djeteta – ukoliko dijete mora da odsustvuje iz škole ili bježi sa časova kako bi obavilo rad na koji ga tjera roditelj

– prisiljava ga na rad koji je zabranjen zakonom – ukoliko roditelj tjera dijete da obavlja poslove koji nisu u skladu sa njegovim uzrastom

– ako podstiče dijete na vršenje krivičnih djela – primjera radi, tjera dijete da prodaje opojne droge

– ako roditelj kod djeteta razvija loše navike i sklonosti –  dijete počne da puši, počne da koristi opojne droge ili krene da konzumira alkohol pod uticajem roditelja

Grubo zanemarivanje dužnosti postoji naročito ako roditelj:

– napusti dijete – dakle, potrebna je namjera roditelja da se prostorno udalji od djeteta kako ne bi imao nikakav kontakt sa njim. Ne bi smatralo napuštanjem djeteta ako roditelj ode na službeni put u stranu zemlju na određeno vrijeme

– ako se roditelj uopšte ne stara o osnovnim životnim potrebama djeteta sa kojim živi – ne obezbjeđuje mu hranu, školski pribor, ne vodi ga kod ljekara

– izbjegava da izdržava dijete ili da održava lične odnose sa djetetom sa kojim ne živi – ovdje se radi o situaciji kada roditelj ne plaća alimentaciju za dijete i ne posjećuje dijete

– ako roditelj sprečava održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi – ukoliko roditelj ne dozvoljava drugom roditelju ili djetetu da se gledaju i posjećuju

– i ako s namjerom i neopravdano izbjegava da stvori uslove za zajednički život sa djetetom koje se nalazi u ustanovi socijalne i dječije zaštite.

Ukoliko roditelj ima više djece, može se lišiti vršenja roditeljskog prava i u odnosu na jedno od djece, ako okolnosti ukazuju da prema tome djetetu ne pokazuje zadovoljavajuću brigu.

Postupak za lišenje roditeljskog prava može pokrenuti predlogom drugi roditelj, organ starateljstva ili državni tužilac. Obzirom da se radi o hitnim postupcima jer djeca uvijek imaju prioritet, ovaj postupak se mora završiti u roku od 15 dana.

Šta raditi ako niste roditelj a svjedok ste grubog zanemarivanja djeteta ili nebrige o njemu? Potrebno je da se obratite nadležnom organu – Centru za socijalni rad i upoznate ga sa činjenicama kako bi taj organ adekvatno reagovao. Takođe vam na raspolaganju stoji mogućnost da podnesete krivičnu prijavu državnom tužiocu. Tu dužnost propisuje Zakonik o krivičnom postupku u članu 255 stav 1: Svako je dužan da prijavi krivično djelo čijim je izvršenjem oštećeno maloljetno lice.

Cilj ovog teksta je da probudimo svijest kod svih ljudi i da budemo odgovorni građani prema budućim naraštajima, posebno djeci.

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime