Boris Zvicer, advokat, predavač na Fakultetu pravnih nauka i specijalista za građansko pravo, za Objektiv Crna Gora ovog puta objašnjava ko je i zašto nedostojan za nasljeđivanje.
Da bi zaostavština prešla sa ostavioca na nasljednika, putem testamenta ili u odstustvu istog – po pravilima zakonskog nasljeđivanja, potrebno je da se ispune određeni uslovi. Prvi, razumije se jeste smrt ostavioca. Drugi uslov jeste da nasljednik doživi trenutak ostaviočeve smrti. Treći uslov jeste da nasljednik bude sposoban za nasljeđivanje, dok je četvrti uslov da nasljednik bude dostojan da naslijedi ostavioca.
Svaki od ovih uslova zaslužuje posebnu pravnu analizu – pa, primjera radi, drugi uslov koji zahtjeva da nasljednik doživi trenutak ostavioca ne znači samo situaciju kada sin od 40 godina naslijeđuje oca koji preminuo u 80. godini, već obuhvata i tzv. fikciju o nasciturusu (zametku), odnosno da je i začeto dijete (dakle, koje još uvijek nije rođeno, ali je začeto), takođe može da naslijedi ostavioca, odnosno ispunjava drugi od četiri navedena uslova. Ipak, u ovom članku, zbog ograničenog prostora, ovog puta obradićemo četvrti nužni uslov za nasljeđivanje – da nasljednik mora da bude dostojan nasljeđivanja.
Nedostojnost za nasljeđivanje jeste institut regulisan odredbama nasljednog prava koje uređuju situaciju kada pravni poredak određenom licu zabranjuje da naslijedi neko lice, bez obzira što ispunjava sve ostale uslove na nasljeđivanje. Dakle, iako u testamentu zavještalac napiše: ”Sve ostavljam svom sinu.”, postoje situacije kada pravni poredak ne dozvoljava da se posaljednja volja zavještaoca ostvari, ukoliko su ispunjeni određeni uslovi, pa sin, i pored testamenta – neće postati nasljednik.
Odredbe o nedostojnosti za nasljeđivanje se odnose, kako na situaciju nasljeđivanja putem testamenta, tako i na situaciju kada se nasljeđuje po pravilima zakonskog nasljeđivanja.
Po odredbama Zakona o nasljeđivanju Crne Gore, nedostojan za nasljeđivanje je onaj:
- ko je sa umišljajem lišio života ostavioca ili je pokušao da ga liši života;
Dakle, ovdje je riječ o situaciji kada je neko sa umišljajem ubio svog ostavioca ili pokušao da ga ubije. S druge strane, neće biti nedostojan za nasljeđivanje onaj ko je ubio ili pokušao da ubije ostavioca iz nehata!
- ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavioca da sačini ili opozove testament ili neku odredbu testamenta ili ga je spriječio da to učini
Ovdje je riječ o različitim slučajevima koji se mogu naći u praksi – primjera radi, kada neko prijeti ostaviocu da će ga ubiti ukoliko njega ne imenuje za nasljednika u testamentu. Odredba je postavljena prilično široko, pa se različite činjenične situacije pod nju mogu podvesti.
- ko je uništio ili sakrio testament ostaviočev u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje ostaviočeve, kao i onaj ko je falsifikovao testament ostaviočev;
Pored falsifikovanja testamenta (kad neko sačini testament predstavljajući ga da potiče od zavještaoca, ili ukoliko falsifikuje njegov potpis), ovaj uslov govori i o situaciji kada neko sakrije ili uništi ostaviočev testament u namjeri da spriječi ostvarenje njeove posljednje volje. Dakle, ukoliko sin uništi očev testament jer zna da ga otac nije imenovao za nasljednika, pa iz tog razloga, želeći da se testament nikada ne izvrši ga sakrije ili uništi – biće nedostojan za nasljeđivanje. S druge strane, ukoliko neko sakrije testament ili ga čak uništi iz nekih drugih pobuda, neće biti nedostojan za nasljeđivanje.
- ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostaviocu prema kome je imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i onaj ko nije htio ostaviocu ukazati nužnu pomoć.
Ukoliko je neko lice bilo da izdržava drugo lice u skladu da odredbama Porodičnog zakona, pa tu obavezu nije izvršavalo u dužem vremenskom periodu i većem obimu (‘’teže se ogriješio’’), neće biti dostojan da naslijedi to lice. Kad je riječ o uskraćenju nužne pomoći – situacija može biti ovakva: otac i sin koji dožive saobraćajnu nesreću putujući istim automobilom, u kojoj je otac zadobio teške povrede po život,usljed kojih premine, a sin je bio u mogućnosti da mu pomogne (da ga izuče iz automobila, pozove hitnu pomoć i sl), a to nije uradio – neće biti dostojan da naslijedi oca.
Kada se utvrdi da je neko lice nedostojno za nasljeđivanje, na njegovo mjesto dolaze njegovi potomci i oni nasljeđuju umjesto njega. Dakle, ukoliko sin nije dostojan da naslijedi oca, na nasljeđe će se pozvati njegovi sinovi (unuci ostavioca).
Postoji način i da nedostojni nasljednik ipak naslijedi ostavioca : uslov je da mu ostavilac oprosti nedostojnost. Oproštaj nedostojnosti mora jasno i konkretno biti izražen u testamentu, odn. u posebnoj pisanoj izjavi. U tom slučaju, uzima se kao da lice nikada nije ni bilo nedostojno za nasljeđivanje.