FILE - In this July 17, 1994 file photo, Roberto Baggio of Italy looks disappointed after Brazilian goalkeeper Taffarel saved his penalty shot, during the World Cup Final, in Pasadena, Ca., USA. (AP Photo/Luca Bruno, File)
“logo”/

Ostavio je poseban trag na najljepšu igru na svijetu. Bio je jedinstven, pravi genije na terenu, koji je unoseći inovacije u igri, za sebe “lijepio“ armije obožavaoca. Bio je Roberto Bađo jednostavno – majstor  fudbala.

Mali Buda je bio i igrač nestvarnog talenta, besprekorne tehnike i vanserijske sposobnosti da “pročita” igru, uvijek je bio korak ispred protivničke odbrane i protivničkih golmana, postizao je i namještao golove bukvalno kako je htio.

Čitavu svoju karijeru proveo je na Apeninskom poluostrvu, za reprezentaciju Italije odigrao 56 utakmica, postigao 27 golova, dobio Zlatnu loptu 1993., a bio je i akter tri Svjetska prvenstva.

Svoj debi na najvećoj smotri reprezentativnog fudbala imao je u svojoj domovini 1990. Tada su “Azuri” stigli do polufinala, a Bađo se dva puta upisao u listu strijelaca, od čega je onaj gol protiv Čehoslovačke izabran među najbolje na prvenstvu.

Nakon četiri godine, Roberto Bađo je kao najbolji igrač planete predvodio Italiju na Svjetskom prvenstvu u SAD-u. I Italija i Bađo kroz grupnu fazu su se bukvalno jedva provukli, a onda je “eksplozija” uslijedila u nokaut fazi. Mali Buda je ppostigao pet golova. Prvo je u osmini finala protiv Nigerije vadio situaciju. Dva minuta prije kraja pogađa za izjednačenje i odvodi utakmicu u produžetke, gdje novim golom rešava pobjednika. Zatim u četvrtfinalnom okršaju protiv Španije postiže odlučujući gol tri minuta prije kraja susreta, a protiv Bugarske u polufinalu sa dva pogotka takođe rešava pitanje pobjednika.

Definitivno je bio obilježio prvenstvo već do finala, ali po onome što je uradio u odlučujućem meču za titulu protiv Brazila ostaće takođe upamćen. Nakon 120 minuta igre nije bilo golova u finalnom susretu, pa je šampiona odlučivala penal završnica. Bađa je zapalo da šutira posljednji u seriji i svojim promašajem donese “Kariokama” četvrtu titulu u istoriji umjesto Italiji.

Na svom trećem nastupu na prvenstvima svijeta u Francuskoj 1998. Bađo je uspio da postigne dva gola. Uspio je da odluči mečeve protiv Čilea i Austrije i tako pogura svoju reprezentaciju u naredni krug. Tako je junak naše priče postao jedini Italijan koji je uspio da se upiše u strijelce na tri različita šampionata. “Azuri” su kasnije eliminisani u četvrtfinalu od Francuske nakon jedanaesteraca.

“Mali Buda” je bio veliki, u svojoj generaciji jedan od najvećih, a svojim stilom igre definitivno je obilježio fudbalsko razdoblje koje će se teško više ikad ponoviti.

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime