“logo”/

Ako neko nije čuo za Renea Igitu, teško postoji šansa da ga nije makar vidio na tv špicama kada se prikazuju bravurozne odbrane golmana, ali takođe i kiksevi. Ekscentričan po svojoj prirodi, čuvar mreže kolumbijske fudbalske reprezentacije, koja je uspjela da se nakon skoro tri decenije plasira na Svjetsko prvenstvo, predvodnik je generacije koja će po svojoj neobičnosti vječno ostati zapisana u fudbalskim analima.

Rođen i odrastao u siromaštvu, jedini izlaz mu je bio kriminal ili fudbal, pa je Rene zahvaljujući svom talentu krenuo sigurnijom stazom. Prvo je naumio da bude napadač, pa je dugo igrao kao centarfor, da bi se kasnije prebacio između dvije stative. Međutim, i nakon što je profesionalno počeo da se bavi fudbalom, Igita je bukvalno koristio svaku priliku da se upušti u driblanje protivničkih igrača, a posebno zadovoljstvo mu je predstavljalo šutiranje penala i slobodnih udaraca. Kompletan njegov stil igre rezultirao je time da dobije nadimak Ludak, a u njegovoj biografiji stoji da je mrežu protivnika tresao čak 44 puta.

Nakon što je sa Nasionalom 1989. osvojio Kup Libertadores, uspio je sa kolegama iz reprezentacije da se plasira na Svjetsko prvenstvo 1990. i tako vrati Kolumbiju na najveću scenu, a tamo i da bude glavna zvijezda.

Na Mundijalu je uspjela u grupi sa Njemačkom, Jugoslavijom i UAE da izbori plasman u drugi krug i zakaže susret sa Kamerunom.  “Ludak“ je u tom meču pokušao da dribla kamerunskog napadača Rožea Milu što je rezultiralo drugim pogotkom u njegovoj mreži i definitivnom eliminacijom Kolumbije sa šampionata. Niko mu nije zamjerio, jer se to od njega i očekivalo, a i na tim njegovim čestim “izletima“ sa loptom van šesnaesterca se i zasnivala taktika reprezentacije.

Igita je međutim bio golman sa ogromnim kvalitetima i definitivno je davao veliki doprinos rezultatima kako reprezentacije, tako i ekipa u kojima je igrao.

Ipak, kao  da mu je još od malena bilo predodređeno da se nađe i u kriminalnim vodama. Poznavao je lično narko bosa Pabla Eskobara, preko koga je bio umiješan u otmicu jedne djevojčice, što ga je koštalo boravka u zatvoru, ali i neigranja na Mundijalu u SAD-u 1994.

Uspio je da se vrati u nacionalni tim 1995. kada je na Kopa Amerika sa Kolumbijom osvojio treće mjesto, a iste godine je na Vembliju igrao u prijateljskom meču protiv Engleske, kada je izveo i čuveni “škorpion“.

Kasnije je Igita u više navrata mijenjao klubove, imao je i manjih problema sa zakonom, a konzumirao je i kokain što ga je i definitivno poslalo u penziju.

Ipak, ostaće uvijek omiljen kod svih koji su pratili reprezentativni fudbal kada je on igrao i sigurno da kolumbijsku “jedinicu“ niko zadugo neće moći da nosi sa toliko šarma kao neponovljivi “Ludak“.

Izvor: Mundijal.me