“logo”/

Jelena Šaulić – Bojović rođena je 1896. godine u selu Junča Do, podno Durmitora, kao najmlađe od petoro djece u porodici sveštenika Perka Šaulića. Opisivali su je kao krupnu djevojku crne kose, prodornog pogleda, britkog jezika i izuzetne ljepote, pa je u narodu ostala uzrečica „Lijepa kao Jelena Šaulić”. Zbog sukoba sa kraljem Nikolom njen otac bio je prinuđen da sa porodicom napusti Crnu Goru, pa Jelena odrasta u Srbiji, u Medveđi.

Jelena se odlikovala neobičnom bistrinom uma i najljepšim vrlinama, pa u rekordno kratkom roku uoči Prvog svjetskog rata završava učiteljsku školu i dobija nameštenje kao učiteljica u Prizrenu.

Bugari su 17. februara 1917. godine ubili njenu majku Stanu (rođenu Knežević), a četiri dana kasnije buknuo je Toplički ustanak. Među Srbima, koji su se podigli protiv bugarskog zuluma, bili su i sveštenik Perko sa ćerkom Jelenom. Pridružuju se ustaničkim četama Koste Vojinovića na Radan planini. Vješta s puškom, a još više s bombom, Jelena je bila strah i trepet za neprijatelja širom Radan planine po kojoj je vojevao njen Gajtanski odred.

Posle propasti Topličkog ustanka, zajedno sa ocem i grupom ustanika Jelena prelazi u Crnu Goru, gdje se priključuju komitskoj četi vojvode Boška Bojovića koja je, po Durmitorskim vrletima, ratovala protiv austrougarskog okupatora. Pamte se podvizi Jelene Šaulić u boju kod Vrela, u januaru 1918. godine. U tom boju zarobljen je i ratni zločinac iz Bosne, Osman Jogunica, koga su komiti osudili na smrt, a presudila mu je lično Jelena. Od hrabre učiteljice nisu strepjeli samo okupatori, već i komite kojima borba za slobodu nije bila jedini cilj, već su komitovali i zbog pljačke. Takve komite Jelena je nemilosrdno kažnjavala.

U dnevniku koji je vodila, ostale su zabilježene njene riječi o ratnih pohodima i onome što je za otadžbinu učinila:

,,Smatrala sam da činim jednu svijetu i plemenitu dužnost. A vazda sam željela da umrem samo kao dostojna Srpkinja. Pa i pod neprijateljskim bajunetima, toj bi se smrti nasmijala i bez usprege i straha na susret izašla.”

Po završetku Prvog svjetskog rata Jelena se udala za svog ratnog druga, vojvodu Boška Bojovića i sa njim zasnovala porodicu u Pljevljima, gdje je nastavila da radi kao učiteljica. Nažalost, od posledica ranjavanja, teškog vojevanja i iscrpljujućeg četovanja 1917. i 1918. godine, Jelena se ubrzo razboljela i umrla 21. marta 1921. godine, tek zakoračivši u dvadesetšestu godinu. Ostala je priča da više od godinu dana posle njene smrti, u znak žalosti, u plemenu Drobnjaka iz kojeg potiče nije bilo veselja niti su se čule gusle i pesma.

Vječiti slobodari i ratnici – DROBNJACI!

Jelena Šaulić posmrtno je odlikovana Karađorđevom zvijezdom sa mačevima, koja se dodjeljuje za izuzetnu hrabrost. Udruženje ratnika i poštovalaca ratova 1912‐1918. iz Pljevalja, podiglo joj je spomen obilježje na Pljevaljskom gradskom groblju gdje je sahranjena. Ostala je upamćena kao heroina ustaničke Toplice i nepokornog Durmitora.

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime