“logo”/

Drobnjaci su vrlo staro i organizovano pleme, po mnogo čemu karakteristično; oni su mudri i hrabri vječiti slobodari i ratnici, učesnici u svim bitkama, bojevima i ratovima koje su Srbija i Crna Gora vodile za slobodu i oslobođenje.

Oni su junaci u Kosovskom i svim drugim bojevima; oni su stalni i trajni pratioci cjelokupne sudbine naroda Srbije i Crne Gore i njihov nerazdvojni i osoben – dostojanstven dio. Starinci su ona bratstva koja su u Drobnjak doselila prije 16. vijeka.

„NOVLjANI“ su, za Šibalića, najveće srpsko pleme koje je organizovano došlo na Balkan, prvo u okolinu Travnika, potom Novog i Banjana i, konačno, u Drobnjak. „NOVLjANIMA“ se, po predanju, zvalo jedno srpsko pleme koje se u vrijeme doseljavanja Srba na Balkan doselilo u Bosnu, a malo docnije prešlo u Hercegovinu i nastanilo se na Banjanskoj visoravni.
Odatle Novljani, zajedno s još nekim srpskim plemenima, potisnu starosjedelačko stanovništvo na Tari i izvoru Morače, a na jug Podgorici.

Osvojenu teritoriju podjele među sobom i nasele. Tada je Novljanima pripalo i prostrano zemljište koje je zahvatalo plemena Banjane i Drobnjake.
Veći dio Novljana koji su preselili u Drobnjak, zauzeo je cio predio između grada Onogošta i rijeke Tare, i od tadašnje pivske granice do gornje Morače.

Određeni izvori ukazuju na to da su Drobnjaci neko vrijeme bili u sastavu zetske države i da su u doba kralja Milutina, prema hrisovulji, pisanoj između 1313. 1318. godine, bili u sastavu Raške. Drobnjaci su sačuvali svoju samostalnost prema Turcima do sredine 15. vijeka, kada su Turci pokorili Hercegove zemlje.

Poslije smrti cara Dušana, Drobnjaci su od 1360. do početka sedamdesetih godina bili pod vlašću Vojislava Vojinovića i Nikole Altomanovića. Poslije su ušli u sastav Tvrtkove države nakon podjele zemlje N. Altomanovića, koju su izvršili knez Lazar i bosanski ban Tvrtko.
Od kraja 14. veka, Drobnjaci spadaju u oblast velikaša Sandalja Hranića, koji je umro 1435. godine, a naslijedio ga je sinovac Stjepan Vukčić Kosača, odnosno Hercog Stjepan. Po njemu se ta oblast nazvala Hercegovina, kako se i danas naziva njen veći dio. Tako su Drobnjaci ostali u sastavu Hercegovine sve do sredine 19. vijeka, kada su ušli u sastav Crne Gore.

Pleme Drobnjaka je od poslednjeg srpsko-turskog rata, cijelo pripalo pod Crnu Goru, a nalazi se na severoistočnoj strani Hercegovine i na severnoj strani Crne Gore. Na Berlinskom kongresu 1878. godine, Crna Gora je proglašena za samostalnu državu. Tom prilikom su određene i granice Crne Gore u odnosu na tursku teritoriju.

Drobnjački vojvoda Đurjan Kosovčić je, prema narodnom predanju, vodio Drobnjake na Kosovo i u toj borbi zadobio sedam rana. I samo ime porodice Kosovčić, „vezano“ je za kosovsku bitku. Tu je poginulo i mnogo Drobnjaka. Prema zabelješkama St. Novakovića i prema opisu kosovskog boja, među vojvodama učesnicima u kosovskom boju pominju se Đurica i Živko Kosovčić.

Kosorići opet, spadaju među najstarija i najznačajnija bratstva na durmitorskom području. Oni su od plemena Novljana i njihovo doseljenje u ove krajeve pada negdje oko 8. vijeka. U boju na Kosovu, pominje se i neki Mileša Mandić, vojvoda, koji je za prolivenu krv, od kneza Lazara dobio izvjesne povlastice.

Riječ Drobnjak se odnosi na izuzetan rast ljudi, na dobre ljude i junake. Još je Jovan Cvijić, koji je porijeklom od Drobnjaka, istakao osobine plemena: ponos i čast čovjeka, umjerenost, odmjerenost, razboritost, dosjetljivost, strpljivost, odlučnost, hrabrost, izrazita bistrina, gdje su duhovne vrijednosti uvijek bile važnije od materijalnih. Drobnjaci su prirodno obdareni izuzetno snažnim tijelom i bistrinom, sa vječitim duhom i voljom da se pobjeđuje i proniče u nepoznato.

Mnoge srpske i crnogorske porodice i ličnosti su porijeklom iz Drobnjaka: Petrovići (Njegoš), Karadžić (Vuk), Cvijići (Jovan), Mišići (Živojin), Sima Milutinović – Sarajlija, Borislav Pekić, Milija Stanić, Dušan Baranin, Vojo Stanić, Žarko Laušević…

Drobnjaci su na Đurđevdan 1604. godine dobili Turke, kada su se svi pobratimili i uzeli da slave Đurđevdan kao glavnu slavu i prislavu.

BRATSTVA U DROBNjAKU

Današnja bratstva u Drobnjaku svrstaćemo u pet grupa prema vremenu doseljavanja, iseljavanja i nestajanja-izumiranja: STARINCE, NOVLjANE, USELjENIKE među Starince i Novljane, USKOKE (Šarance i Uskoke), i IZUMRLE i ISELjENE porodice iz Drobnjaka.

STARINCI

Starinci ili starosjedioci su ona drobnjačka bratstva koja su se u Drobnjak doselila prije 16. vijeka. Iz jednog turskog dokumenta iz 1477. godine (Istorijski zapisi, knjiga 29), koji se odnosi na Hercegovački sandžak, da se vidjeti da je u Drobnjaku bilo 636 domova, što čini dobru naseljenost. Ovu grupu bratstava u Drobnjaku sačinjavali su: MANDIĆI, KUJUNDžIĆI, MILAŠINOVIĆI, VUKOVIĆI, PEROVIĆI, DžUKIĆI, BATIZIĆI i druga starosjedilačka bratstva u Drobnjaku.

NOVLjANI

Predanje o Novljanima kazuje da je to najveće i najbrojnije srpsko pleme koje je organizovano došlo na Balkansko poluostrvo, prilikom doseljavanja Slovena iz stare postojbine.
Prvo su se naselili na teritoriji Bosne, oko Novog i Travnika. Ima mišljenja da su po Novom dobili naziv Novljani. Predanje dalje kazuje da su se s ovih prostora pomjerali na jug i jugoistok i naselili hercegovačku oblast Banjane. Sa ostalim srpskim plemenima, Novljani su potisnuli starosjedilačko stanovništvo s ovih prostor a prema Tari i Morači i pritisnuli njihove predjele, koji su bili prostrani, a zahvatali su Banjane, dio Korjenića, Nikšićkih rudina, Nikšićkog polja, Drobnjak, dio Pive i Gornje Morače.

Zaposijedanje ovako prostranih teritorija ukazuje na to da su Novljani bili brojno pleme. Oni se tada počnu razdvajati. Manji dio ostane u Banjanima i zadrži za svoje katune dio Pive između rijeke Komarnice i Pive, a na sjeveru do planine Milogore i rijeke Sušice, kao i masiv Durmitora sa ograncima.

Dio Novljana, koji su ostali u Banjanima, prozovu se Banjani po, kako predanje kazuje, nekom Banu. Od ovih Banjana u Banjanima nema sada nikoga, a umjesto njih došle su nove porodice. Od banjskih Novljana u Pivi danas živi najveći dio pivskih porodica, koje potiču od braće Ruđa i Branila Lužnica. U Pivi i danas znaju koja su bratstva Ruđići, a koja Branilovići. Mnogo brojniji dio Novljana preselio se u Drobnjak i zauzeo prostrano zemljište koje je obuhvatalo predio od grada Onogošta do rijeke Tare, na sjeveru, i od današnje granice s Pivom do sela Granica i Miloševine u Gornjoj Morači.
U Drobnjaku i danas živi tradicija o tome koje su porodice porijeklom Novljani, a koje su useljene među njih.

Izvor: Istorija Crne Gore

KOMENTARIŠI

Molimo upišite Vaš komentar
Molimo unesite Vaše ime